Iako je Švajcarska nadaleko poznata po svom časovničarstvu, čak dva veka pre njih svoj časovnik napravio je Lazar Srbin. Srbin su ga nazivali kako je živeo u Rusiji, gde je služio kao monah, te je po svom poreklu bio prepoznatljiv. U istoriji se pominje i kao Lazar Svetogorac, kao i Crnorizac i Hilandarac.
On je u Rusiji proizveo prvi javni i mehanički sat čak 1404. godine, dok je u Švajcarskoj prvi časovničarski esnaf osnovan tek 1601. godine, tačnije 197 godina kasnije.
Njegov časovnik na Kneževom dvoru u Moskvi radeći je dočekao osnivanje časovničarskog esnafa među Švajcarcima.
Sat je izrađen po naređenju velikog kneza Vasilija Dimitrijeviča Drugog i funkcionisao je punih 217 godina, dok nije zamenjen novim 1621. godine.
Sat ovakovog tipa bio je jedan od prvih 10 u Evropi, a sam srpski monah, sa hronološkog aspekta, nalazi se u prvih pet mesta među 1200 najznačajnijih časovničara Evrope.
Njegov časovnik funkcionisao je pomoću tri tega. Jedan je služio za pomeranje kazaljki, drugi za otkucavanje časova, a treći za otkucavanje četvrtina časova, što je u to vreme bilo potpuno revolucionarno, kako se ljudi uopšte nisu oslanjali na računanje minuta.
U Simeonovom letopisu iz tog doba stoji: “Majstor i umetnik svemu bio je neki monah koji je skoro došao sa Svete Gore, rodom Srbin, po imenu Lazar, a cena svega bila je više od 150 rubalja”. Takođe se govori i da je taj časovnik bio „čюdno veliki i s lunoй“, što će reći i da je pokazivao i mesečeve mene.
Nažalost, Lazarev sat nije sačuvan, a toranj na kojem se nalazio izgoreo je 1736. godine, pa se njegov izgled može videti samo na slici u tom istom Simeonovom letopisu.
Na mestu nekadašnjeg tornja sada se nalazi prepoznatljiva Spaska kula u crvenoj boji, takođe sa svojim časovnikom.
2 min