Dijamanti se sastoje od atoma ugljenika, baš kao i ugalj. Treba im malo više da bi se zapalili, ali to se može desiti. Trik je u stvaranju odgovarajućih uslova kako bi čvrsti dijamant mogao da reaguje sa kiseonikom, koji je inače potreban za paljenje vatre.
Taj čvrsti ugljenik morate pretvoriti u gasni oblik tako da može da stvori reakciju sa vazduhom kako bi se dijamant zapalio- rekao je Rik Sahleben, penzionisani hemičar i član Američkog hemijskog društva.
Dijamanti se pale na temperaturi od oko 900 stepeni Celzijusa.
Kada se prvi put zagreje dijamant će zasijati crveno, a zatim belo.
Vatra koja se pojavi predstavljaće samo sjaj, jer negovanje plamena na površini dijamanta zahteva 100 odsto kiseonika, dok vazduh u običnoj prostoriji ima samo 22 odsto kiseonika.
Sahleban je dodao da gotovo sve može da gori u čistom kiseoniku.
Iz Gemološkog instituta Amerike kažu da dijamanti ipak mogu da budu oštećeni plamenom i bez čistog kiseonika. Dijamant koji zahvati vatra u kućnim uslovima obično se neće dimiti, ali će goreti na površini što je dovoljno da izgleda zamagljeno i belo, dodaju iz Instituta.
Teoretski, čisti ugljenični dijamant bi mogao potpuno da nestane ako gori dovoljno dugo.
Međutim, obzirom da većina dijamanata ima bar neke nečistoće u sebi, poput azota, malo je verovatno da do ovoga dođe.
(Glas javnosti/Sputnjik)