Kad je decembra 1916. u Petrogradu stalo njegovo srce novine u Rusiji su objavile da je “nestao blistav pronalazač i naučnik, čovjek koji je iz mnogo razloga zaslužio da buduće generacije pamte njegovu neobičnu sudbinu i naučni podvig.”
Kostović je napravio prvi vazduhoplovni benzinski motor na vodeno hlađenje i električno paljenje, patentirao arborit, po mnogima prvi veštački, sintetički materijal, ali i uređaj za vađenje potopljenih lađa i više tipova ronilačkih odela, što su samo neki od oko stotinu izuma zbog kojih je u Rusiji nazivan “kraljem pronalazača”.
Ujedno je bio i prvi srpski balonista, odnosno prvi Srbin koji je sam konstruisao balon i njime leteo! Uprkos tome, Kostović je još uvek nedovoljno poznat svetskoj, ali i našoj javnosti.
Ovo je posledica toga što se Rusija tada nalazila izvan glavnih tokova svetske nauke i tehnologije, kao i činjenice da je naš pronalazač uveliko sarađivao s ruskom vojskom, pa su njegovi projekti dugo ostali pod velom tajne.
Po nacionalnosti Srbin, živeo prvo u Mađarskoj, a kasnije se seli u Rusiju. Deda Jovan i otac Stevan su bili trgovci žitom iz Novog Bečeja. Ognjeslav je rođen u Austriji, ali je živeo i školu pohađao u Pešti. Po završetku školovanja je upravljao parobrodom za vuču šlepova na Dunavu. Tu mu se rodila ideja o čamcu-ribi, podmornici koja nosi 8 ljudi i ispod vode može da izdrži 20 časova. Sa ovim projektom se obraćao ruskom careviću Aleksandru Aleksandroviču, ali bez većeg uspeha.
Podmornica od 180 tona
Poslije studija, Ognjeslav je kao kapetan očevog broda “Sloga” više godina prevozio šlepove sa žitom Dunavom, između nemačkih luka i Odese. U Rusiju je došao ljeta 1878. i već tada je iza sebe imao čitav niz izuma vezanih za konstrukciju brodova i hidrotehničke radove pod vodom.
Između ostalog, konstruisao je regulator broja obrtaja elise prilikom ljuljanja parobroda na velikim talasima koji je dugo korišten na brodovima u Rusiji i više zapadnih zemalja, zatim uređaj za vađenje potopljenih plovila sistemom podvodnih balona, kao i više tipova gnjuračke opreme. Ipak, najznačajniji Kostovićev izum iz perioda prije dolaska u Rusiju svakako je projekat podmornice – kaže Janić.
Podmornicu, dugačku 22 metra i tešku 180 tona, Kostović je predstavio ruskom prestolonasledniku Aleksandru Aleksandroviču oktobra 1887, u Sankt Peterburgu. Ruske vlasti su bile zainteresovane, ali pošto Kostović nije želio da otkrije tajnu materijala od koga je trebalo izgraditi podmornicu i način njenog pogona, pregovori su prekinuti početkom 1880.
Slavio je svake godine krsnu slavu - Svetog Nikolu. Pored mnogih prijatelja, bio mu je redovan gost na Slavi i naučnik Mendeljejev.
Jedna njegova kćer se udala za srpskog oficira, a kad je izbio Prvi svetski rat postala je, zajedno sa Nadeždom Petrović, dobrovoljna bolničarka. Dve kćeri Kostovića su živele u Beogradu.
Rođeni brat Ognjeslava, Ladislav Kostović, je bio poslednji konzul Austrougarske u Holandiji, a umro i sahranjen je u Novom Bečeju, krajem Drugog svetskog rata.
View this post on Instagram
Kad je decembra 1916. u Petrogradu umro Ognjeslav Kostović, novine su objavile da je „nestao blistav pronalazač i naučnik, čovek koji je iz mnogo razloga zaslužio da buduće generacije pamte njegovu neobičnu sudbinu i naučni podvig“.
Iako planovi podmornice nisu sačuvani, veruje se da je srpski pronalazač namjeravao da kao pogon primeni benzinski motor, što je tada bila potpuna novina, a za gradnju trupa materijal arborit.
– Arborit je vrsta šperploče, materijal koji je Kostović otkrio još tokom boravka u Austrougarskoj. Sastojao se od slojeva tanko ljuštenog furnira koji su pod dejstvom vodene pare i pritiska spajani posebnim ljepkom-cementom, što je takođe bio Kostovićev pronalazak.
Zahvaljujući tom lepku, arborit je impregniran protiv truljenja, upijanja vlage i dejstava nafte i kerozina. Pored toga što je korišćen za izradu najvažnijih delova dirižabla, arborit je upotrebljavan i za gradnju čamaca, buradi i pontonskih mostova – objašnjava Janić.
Unapređena letelica
Inače, Kostović se, po dolasku u Rusiju, uz svu borbu za ostvarivanje sopstvenih patenata iz oblasti pomorstva, priključio i grupi poznatih ruskih stručnjaka i oficira, koji su nastojali da unaprede razvoj vazduhoplovstva u ovoj državi.
Učestvovao je u pokretanju prvog ruskog vazduhoplovnog časopisa “Vazduhoplovatelj”, čiji se prvi broj pojavio januara 1880. a bio je i inicijator osnivanja Ruskog vazduhoplovnog društva i njegov prvi predsednik.
– On je još 1879. prijateljima predstavio leteće modele helikoptera, mahokrilca i aviona. Ipak, posle neuspešnih eksperimenata s letelicama težim od vazduha, a na inicijativu čuvenog Mendeljejeva, Kostović se posvećuje izradi dirižabla.
Idejni projekat prve verzije ove letelice sačinio je još 1879. To je zapravo bila kombinacija diržabla i mahokrilca, jer su na trup dužine preko 60 metara i prečnika 12 metara postavljena velika pokretna krila.
Revolucionarna novina u odnosu na ranije dirižable, koji su praktično bili izduženi baloni kojima se nije moglo upravljati, bila je u tome što je Kostović predvideo čvrstu konstrukciju od arborita – napominje Janjić.
On dodaje da je Kostović do kraja 1881. izvršio nekoliko izmena na projektu, od kojih je najznačajnija bila zamena motora na komprimovani vazduh benzinskim motorom od 80 konjskih snaga, koji je posebno konstruisao za dirižabl.
Takođe je izbacio i pokretna krila i tako dobio racionalnu konstrukciju koja je skoro dve decenije prethodila dirižablima Davida Švarca i grofa Cepelina.
Izrada dirižabla, koji je nazvan “Rusija”, započela je 1882. u Ohtenskom brodogradilištu i sa prekidima, zbog finansijskih i tehničkih problema, trajala sve do 1888.
Za finansiranje ovog projekta, Kostović je osnovao akcionarsko društvo, uložio lična sredstva i energiju, ali kada je bilo dovršeno oko 80 odsto letelice, radovi su prekinuti jer je izostala finansijska pomoć ruske vojske, bez koje dirižabl nije mogao da bude završen.
(Glas javnosti)