U svetu prirode postoji preko 350.000 zabeleženih vrsta buba. Od toga samo tri su zapravo poznate prirodanjcima da hoće da ujedu ljude ako se osećaju ugroženo - prenose zanimljivostidana.com.
Prvi put je 1859. godine “škorpija bubu” opisao poznati engleski entomolog Francis Polkinghorne Pascoe, kojeg mnogi eksperti smatraju fascinantnim slučajem konvergentne evolucije. Dok svi drugi poznati insekti isporučuju otrov ugrizom kroz klješta ili peckanjem npr. žaoka pčele, “škorpion buba” to radi kroz svoje dve dugačke antene.
Studija iz 2008. godine pokazala je da ove bube oslobađaju toksin kroz svoje antene.
Skenirajuća elektronska mikroskopija je otkrila da terminalni segment antene “Onichocerus albitarsis” tj.da škorpija buba ima dve pore koje se otvaraju u kanale koji vode do vrha kroz koji se oslobađa toksin - otrov. Sistem za isporuku je gotovo identičan onom koji se nalazi u žaru smrtonosne škorpije.
Dokumentovani slučajevi ljudi koji su ubodeni od škorpion buba su retki. Trenutno postoje samo tri poznata izveštaja o ubodima škorpije bube na ljudima, jedan iz ruralnog područja u Peruu i dva iz države,Brazil, od kojih nijedan nije bio smrtonosan.
Iako je količina toksina ubrizganog od strane “bube škorpije” još uvek nepoznata, većina stručnjaka se slaže da ona nije sposobna da ubije ljude, za razliku od otrova buthidae škorpije
Ipak, ljudima se savetuje da izbegavaju dodirivanje buba škorpiona zbog oštrog bola i potencijalne alergijske reakcije.