Nakon kraha Prvog srpskog ustanka Đorđe Šagić, sin pravoslavnog Srbina iz Stonog Beograda u današnjoj Mađarskoj imao je dva izbora – ili da se vrati kući i po očevoj želji postane sveštenik, ili da proba da sreću potraži sam, daleko od porodice.
Đorđe, tada mladić od tek 19. godina, izabrao je drugu opciju. Proveo je dve godine lutajući na lađama Dunavom kao trgovac, da bi se 1814. u Hamburgu ukrcao na brod za Ameriku.
Oženio se bogatom Elizabetom Dejvis iz Misisipija i naselio se kod njenih roditelja. Imali su trojicu sinova. Godine 1825. pomagao je u osnivanju Jorske masonske lože, a 1829. postao je državljanin Meksika.
Nakon toga počeo je da se bavi politikom.
Služio je u raznim gradskim odborima San Franciska, kada je 1870. postao konzul SAD u Grčkoj.
Sada više ne Đorđe, već Džordž, ženio se četiri puta. Umro je u San Francisku 11. juna 1873. godine.
Njegovi potomci i danas žive u SAD. O njegovom životu Vladislav Bajac je napisao roman „Bekstvo od biografije” (2001), a 2014. je snimljen dokumentarni film u režiji Miodraga Kolarića. Godine 2015. povodom 200 godina od dolaska Đorđa Šagića u SAD, na srpskom je objavljen roman Aleksandra Slavkovića “Doseljenik, 1815– 2015”.
Iako većina Srba danas ne zna za ovog čoveka, Đorđe Šagić je, posle Tesle i Pupina, verovatno naš najznačajniji zemljak u Americi. Čuveni istoričar Džon Livingston uvrstio ga je među 200 najuglednijih Amerikanaca.
(Izvor: ISTORIJSKI ZABAVNIK)