Glas Javnosti

PRE 26 GODINA KUSTURICA JE PRIMIO DRUGU ZLATNU PALMU: Kako je “Podzemlje” postalo istorija svetske kinematografije

Zanimljivosti
Autor: Glas javnosti

Na današnji dan 1995. goodine  Emir Kusturica je za film “Bila jednom jedna zemlja” ili, kako je nazvan na engleskom govornom području, “Underground” dobio svoju drugu Zlatnu palmu u Kanu.

Za razliku od prve koja mu se desila čitavih deset godina ranije, 1985, za film “Otac na službenom putu” koju je primio u vojnom odelu, drugu mu je uručila Šeron Stoun. U međuvrenu  zbog pandemije nema festivala, tih glamuroznih fešti koje skreću pažnju na film, a kinematografija uzmiče pred serijama i  platformama čije poslovanje postavlja druge zakonitosti, dok nam stvarnost već više od godinu dana izgleda kao scena u nekom Kusturicinom filmu.

Za film “Podzemlje” scenario je radio Dušan Kovačević, a glavne uloge igrali su Predrag Miki Manojlović, Lazar Ristovski, Mirjana Joković i Slavko Štimac, a muziku potpisao Goran Bregović.

Britanski filmski institut proglasio je "Andergraund" za najbolji balkanski film svih vremena, a bio i naš kandidat za Oskara.

Radnja filma "Podzemlje" započinje u Drugom svetskom ratu, kada se Marko , koga igra Miki i Manojlović i njegov najbolji prijatelj Crni  zaljubljuju u istu ženu, lošu glumicu. Članove svoje porodice isprva pokušavaju da zaštitite od ratnih strahota, pa ih skrivaju u Markov vinski podrum, gde će započeti proizvodnja robe čiji će ih profit u tom istom podrumu držati čak dvadeset godina.

 

A posle više od četvrt veka, usled “lokdauna” koje smo doživljavali širom planete čini se da je ostrvo sa kraja  filma "Bila jednom jedna zemlja" postalo više od metafore nekih prošlih vremena.

Kritičari će se usuditi da kažu da je “vreme korone pokazalo da su politički sukobi i nacionalni isneresi zemanlja samo privid koji služi kao paravan za besramno bogaćenje povlaštene elite, a sejanje straha, laži i profiterstvo nisu više stvar podzemlja, nego lošeg pozorišta koji živimo, a u kojem se ne nazire trenutak kada bi spuštanje zavese označilo kraj poslednjeg čina farse”.

Ovaj film je na nekim specijalizovanim filmskim portalima svrstan među tri najbolja laureata "Zlatne palme" ikada, zajedno sa filmom "Prisluškivanje" Frensisa Forda Kopole i "Padro padrone" Paola i Vitorija Tavijanija.

Kusturica je i 1989. godine nagrađen u Kanu - za najbolju režiju za film "Dom za vešanje", za koji je scenario napisao sa Gordanom Mihićem.

(Glas javnosti)

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR