Originalna, Kolodijeva priča težila je da pokaže kako nije lako biti roditelj neposlušnom detetu poput Pinokija.
Njegova priča je sve samo ne lepa.
Pinokijo je odmah na početku ove priče predstavljen kao ’bedni dečak’ i neposlušna bitanga.
Bio je to lutak obasut ljubavlju, a ponašao se potpuno suprotno od onoga što se od njega očekivalo.
Bežao je sa časova, hvatao se lošeg društva, svađao se sa Đepetom, bežao od kuće.
Vrhunac njegovog bezobrazluka u priči, ogleda se u njegovim lažnim optužbama prema Đepetu, kojima je tvrdio da ga ’otac’ zlostavlja zbog čega Đepeto završava u zatvoru.
Malenog cvrčka-zaštitnika, Pinokio kao simbol svoje savesti na kraju zgazi i ovaj završava kao obična ’fleka’ na zidu.
Zbog Pinokijevih zlodela i zlonamernih radnji, njegovi prijatelji, lisica i mačka , na kraju ga obese. Nisu ga ubili jer se radi o lutki, ali svakako je ovaj čin predstavljao određenu kaznu za nestašnog dečaka. Tukli su ga, bili, šibali.
Pisac je u stvari hteo da pokaže kako nestašno ’derište’ kroz celu priču pati i odgovara za svoja zlodela.
Dizni je kasnije ovu priču preformulisao, napravivši od nje priču o lutku koji uprkos nestašlucima, uspeva da čistim i neiskvarenim srcem zasluži da postane pravi dečak.
Dizni je priču preradio jer je znao da dečak iz bajke mora da bude prijemčiv i dopadljiv deci kako bi se priča bolje prodavala.
(Glas javnosti/Blic/Kurir)