Tim, među kojima su bili i istraživači Univerziteta u Vulongongu, kombinovao je hemijske zapise iz pećinskih stalagmita sa izotopskim podacima iz fosilnih zuba vrste patuljastih slonova (Stegodon florensis insularis) koje su hobiti lovili.
Rezultati otkrivaju ekstenzivan trend isušivanja koji je počeo pre oko 76.000 godina, a kulminirao je teškom sušom pre između 61.000 i 55.000 godina, otprilike u vreme kada su hobiti nestali.
„Površinska slatka voda, patuljasti slonovi i Homo floresiensis su se istovremeno proredili, pokazujući kumulativne efekte ekološkog stresa. Konkurencija za sve manje vode i hrane verovatno je primorala hobite da napuste Liang Buu“, rekao je dr Gert van der Berg, saradnik Univerziteta u Vulongongu.
Iako fosili Homo floresiensisa datiraju pre najranijih dokaza o anatomski modernim ljudima na Floresu, Homo sapiens je prolazio kroz indonežanski arhipelag u vreme kada su hobiti nestali.
„Moguće je da su se hobiti, dok su se kretali u potrazi za vodom i plenom, susreli sa modernim ljudima. U tom smislu, klimatske promene su možda pripremile teren za njihov konačni nestanak“, rekao je dr Gejgan.