Kada je jednom pokrenete, uopšte nije teško, ljudi vuku jednom rukom. Štedi energiju i kreće se zaista brzo. Težak deo je pokrenuti je. Pitanje je, ako je zaista velika, šta bi bilo potrebno? Da li su stvari koje smo eksperimentalno videli u skladu sa onim što bismo očekivali sa fizičke tačke gledišta?, rekao je Lipo.
Fizika ima smisla. Ono što smo eksperimentalno videli zaista funkcioniše. I kako postaje veće, i dalje funkcioniše. Svi atributi koje vidimo o premeštanju gigantskih statua postaju sve dosledniji što su veće i veće, jer to postaje jedini način na koji biste je mogli premestiti, rekao je Lipo u saopštenju.
Svaki put kada premeste statuu, izgleda kao da grade put. Put je deo premeštanja statue. Zapravo ih vidimo kako se preklapaju, i mnoge paralelne verzije. Ono što verovatno rade je raščišćavanje puta, premeštanje, raščišćavanje drugog, dalje raščišćavanje i premeštanje u određenim sekvencama. Dakle, provode mnogo vremena na delu puta, rekao je Lipo.
Pronađite neki dokaz koji pokazuje da statua nije moglo da hoda. Jer ništa što smo videli nigde to ne opovrgava. U stvari, sve što ikada vidimo i o čemu smo ikada razmišljali samo jača argumentaciju, ističe Lipo.
Ljudi su ispričali svakakve priče o stvarima koje su u nekom smislu verovatne ili moguće, ali nikada ne procenjuju dokaze da bi pokazali da, u stvari, možete učiti o prošlosti i objasniti zapis koji vidite na načine koji su potpuno naučni. Jedan od koraka je jednostavno reći: „Gledajte, ovde možemo izgraditi odgovor“, naglašava on.