Ovi slojevi svedoče o sve većem broju oluja u jugozapadnom delu Kariba, a tim predvođen geonaučnikom Dominikom Šmitom sa Univerziteta Gete u Frankfurtu upozorava da projekcije za 21. vek ukazuju na neviđen porast učestalosti tropskih ciklona, koji se može direktno povezati sa industrijskim zagrevanjem planete.
Zahvaljujući specifičnim uslovima u velikoj plavoj rupi – poput slojevitosti vode i nedostatka kiseonika na dnu, sediment se taloži mirno i neometano, pa se svaki događaj poput ciklona jasno prepoznaje u jezgru po boji i veličini zrna.
Šmit opisuje ove slojeve kao "nešto poput godova u drvetu“"– smenjivanje boja ukazuje na organske razlike između godina sa i bez oluja.
Analiza jezgra pokazala je ne samo dugoročan porast oluja, već i da se one javljaju učestalije u toplijim klimatskim fazama. Promene u položaju ekvatorijalne zone niskog pritiska – poznate kao Intertropska konvergentna zona – igraju ključnu ulogu u formiranju i pravcu kretanja oluja u Atlantiku i Karibima.
Najalarmantnije je što je u poslednjih 20 godina zabeleženo čak devet ciklona – što premašuje prirodne varijacije u klimi tokom hiljada godina. Naučnici sada predviđaju da bi tokom ovog veka čak 45 tropskih oluja i uragana moglo pogoditi ovaj region – što je bez presedana u istorijskom kontekstu.
Glas javnosti /S04S