Naučnici su predložili da bismo mogli da gađamo laserima lunarno tlo. Mnoge svemirske agencije, uključujući Nasu, planiraju da uspostave polu-stalne baze na Mesecu, što bi nam omogućilo da ga bolje proučavamo, čak imaju za cilj izgradnju svemrske stanice na Mescu koja bi nam služila kao polazna tačka do Marsa, a možda čak negde dublje u svemir.
Međutim, Mesečeva površina je teško mesto za sletanje i život. Mesec nema vazduh, a temperature su ekstremne – idu od minus 130 do plus 120 stepeni. Ipak, najveću prepreku za uspostavljanje lunarnih istraživačkih stanica predstavlja prašina. Ona uništava skafandere, zaglavljuje mašineriju, ometa naučne eksperimente… pa čak čini i kretanje po Mesecu ekstremno teškim.
Buduće kolonije na Mesecu će zasigrno izgraditi robusne puteve i jastučiće za sletanje kako bi nam omogućili da putujemo i do Meseca i oko njega. Ali malo je verovatno da bismo bili u mogućnosti da transportujemo materijale za njihovu izgradnju, s obzirom na troškove za to, što je dovelo do toga da naučnici pogledaju šta je tamo već dostupno.
U novoj studiji, naučnici su ispitali da li se lunarno tlo može pretvoriti u nešto značajnije korišćenjem lasera. I imali su izvesnog uspeha, otkrivši da se mesečeva prašina može rastopiti u čvrstu supstancu.
Koristili su različite veličine i vrste lasera da vide šta će proizvesti. Koristili su laserski snop prečnika 45 milimetara da bi napravili šuplje trouglaste oblike veličine oko 250 milimetara.
Ti delovi bi se mogli spojiti zajedno kako bi se stvorile čvrste površine koje bi se mogle postaviti preko Mesečeve površine, predlažu, a zatim koristiti kao putevi i mesta za sletanje.
Na Mesecu bi za isti pristup bilo potrebno sočivo od oko 2,37 metara kvadratnih, koje bi moralo da se transportuje sa Zemlje. To bi onda moglo da se koristi za koncentrisanje sunčeve svetlosti, umesto da se koristi laser.
4 sata