Na početku 19. veka, medicina je još uvek bila u povoju. Stoga je među stanovništvom Evrope vladao strah da ljudi mogu biti sahranjeni živi.
Novine toga doba bile su preplavljene ovakvim pričama, a ni doktori nisu uvek uspeli da naprave jasnu razliku između smrti i kome.
Učestalost ovakvih sumnji podstakla je slikara Antoana Virca da naslika jedno od njegovih najpoznatiji dela. Na slici je prikazan pokopan čovek koji se posle teške bolesti budi zarobljen u svom grobu.
Zbog toga je pronalazač i grof, Mihael de Karnis patentirao izum, poznat kao sigurnosni kovčeg. Ova konstrukcija, osim što je vršila primarnu funkciju mrtvačkog sanduka – sahranjivanje, imala je i veliki broj dodatnih funkcija.
Kovčeg se zvao “Le Karnis” i bio je konstruisan tako da pruži spas preživelima, iako su bili u agoniji. Na njemu su bili postavljeni zvončići i pištaljke koji su imali funkciju alarma. Kovčeg je imao oprugu čije bi pokretanje omogućilo oslobađanje iz groba.
Zbog svoje niske cene ali i svrsishodnosti, izum je bio vrlo tražen.
Mr Vester's design wasn't the first. Duke Ferdinand of Brunswick had one designed before he died in 1792. It had a window, an air tube & a lock instead of nails to close it. In a pocket of his shroud he had two keys, one for the coffin lid & one for the tomb door. #FridayFacts pic.twitter.com/nfWfFvKpMX
— NAFD UK (@NAFD_UK) June 21, 2019
Francusko društvo za higijenu, odobrilo je korišćenje ove sprave, a Londonska asocijacija za prevenciju prerane smrti bila je jedan od pokrovitelja izrade. Uspešno iskorišćena sprava bi se mogla koristiti iznova, a grobarima je bila laka za prenos.
Ipak, “Le Karnis” je vremenom izgubio podršku. Kovčeg je bio nefunkcionalan na zvaničnim prezentacijama, a često bi tela u fazi raspadanja pritisnula oprugu i “ustala” iz groba.
Ugled pronalazača je bio uzdrman, a on nikada nije mogao pa plasira svoj izum u SAD. Ipak, mnogi smatraju da izraz “Zvono kao spas”, potiče upravo iz ovog perioda.
(Izvor:Istorijski zabavnik)