I dok mitski junak “ore drumove” istoriska ličnost koja je inspirisla čitav ciklus srpskih narodnih pesama Marko Mrnjavčević, poznatiji kao Kraljević Marko, najstariji je sin i naslednik kralja Vukašina.
U stvarnom životu Marko je bio turski vazal i borio se na turskoj strani, a poginuo na dašnji dan u bitci koja se odigrala na Rovinama 1395. godine.
View this post on Instagram
U pesmama je opevan kao čovek nenadmašne snage i hrabrosti i najkontraverzniji je lik srpske srednjevekovne epske poezije, u istorijskim čitankama zapamćen kao kralj, vojskovođa, političar, rođen oko 1335. godine, u doba najveće slave srpske države, Dušanovog carstva.
U pesmama o Marku Kraljeviću narodni pevači opevali skoro ceo život ovog junakla od njegovog rođenja pa do smrti, utkavši u njegov lik težnje porobljenog naroda ka slobodi. Tako su srpskom kralju koji je vladao od 1371. do 1395 samo teritorijom u zapadnoj Makedoniji i čiji je prestoni grad bio je Prilep dali osbine lukavog, snažnog borca koji se neće plašiti, niti pokoravati.
View this post on Instagram
U pesmama Kraljevića Marka krase i pozitivne osobine i negativne osobine, s jedne strane uz nežnost prema majci, najveći narodni junak ima i visok moral. Marko je zaštitnik slabih i nejakih, borac protiv nepravde, a njega se plaši i sam car u Stambolu, ne jednom on je doterao "cara do duvara", pa opet on je caru podređen, njegov sluga vazal.
Poseduje poštenje pa sudi ni "ni po babu ni po stričevima, već po pravdi boga istinoga", ali Marko nijije samoljubiv jer ume da prizna da je zahvaljujući lukavstvu i pomoći natprirodnih bića, vile Raviojle pobedio “boljega od sebe”
Poseduje ljubav prema nezaštićenima i poštenima, a naročito prema siromašnima te “ukida svadbarinu”, a s druge strane bio je kavgadžija, ubica, samovoljan, plah, prek čak i pohlepan.
View this post on Instagram
On “pola pije, pola Šarcu daje”, hrabri i nesalomovi junak ogromne snage i grube spoljašnjosti iza koje se krilo toplo srce puno vrlina, simbol je neiscrpne snage srpskog naroda, njegove otpornosti, istrajnosti i vere u sebe.
U narodnom predanju ovaj fiktivni lik osim imena i prezimena nema dodirnih tačaka sa istorijskom ličnošću. Godine 1395. Turci su poveli vojsku na teritoriju Vlaške, protiv njenog vladara Mirče I, kako bi ga kaznile za česte upade na turske posede. U sastavu turske vojske učestvovali su i vazali: kralj Marko Mrnjavčević, sin kneza Lazara despot Stefan Lazarević i Konstantin Dragaš, a živote su izgubili kralj Marko Mrnjavčević i velmoža Konstantin Dragaš.
(Glas javnosti)