To su plodovi biljke Maklura, poreklom iz Severne Amerike, doneta u Evropu 1818. godine. Mada je neki zovu „Indijanska pomorandža“ ili „Osidž pomorandža“, po imenu plemena koje je drvo maklure koristilo za izradu lukova i toljaga, Maklura pripada porodici dudova.
Raste kao žbun ili stablo, i njeno drvo je čvršće, izdržljivije, i elastičnije od hrastovog. Jedan od naziva je i „mamutska jabuka“, zato što je bila omiljena hrana kosmatih pra-slonova, pronađena u želucima zaleđenih mamuta u Sibiru, Jakutskoj oblasti. Pošto danas više nema krupnih sisara koji slobodno pasu, i kroz izmet raznose seme, maklura se uglavnom više ne može naći na višim nadmorskim visinama.
Zahvaljujući korenu koji seže i do 8 metara dubine, i bodljama na granama, korišćena je za vetrozaštitne pojase, i kao ograda za čuvanje i zaštitu stoke, decenijama pre izuma bodljikave žice. Mnogi joj pripisuju lekovita svojstva u lečenju tumora, reumatizma, i hipertenzije, ali samo posle stručne prerade, pošto sadrži i otrovne alkaloide.
Pošto svojim mirisom odbija insekte i glodare, čak i na drugim vrstama biljaka u svom okruženju, mnogi koriste njene plodove u kućama i stanovima. Dovoljno je staviti plod maklure u ugao prostorije, ili podnog kuhinjskog elementa, i tako rasterati bube ruse, bubašvabe, i moljce.
(Glas Javnosti)