Korisno je pogledati istoriju nastanka „najprestižnije nagrade na svetu“. Značaj osnivača velike premije, Šveđanina Alfreda Nobela ,trećeg sina Emanuela Nobela rođenog 1833. godine. Otac, Emanuel Nobel se 1842. preselio u Sankt Peterburg gde je razvio biznis sa izradom morskih torpeda.
Godine 1859., drugi sin, Emanuela, Ludvig Nobel, je preuzeo od oca biznis sa torpedima i - bankrotirao. Alfred, primoran da se vrati u Švedsku sa svojim ocem, nakon bankrota porodičnog preduzeća, posvećuje se proučavanju eksploziva, naročito „bezbedne proizvodnje i upotrebe nitroglicerina“. Tako je cela porodica Nobel krenula ka proizvodnji oružja.
Godine 1862. izvršeno je prvo uspešno ispitivanje supstance – „Nobelovog bezbednog eksplozivnog praha" u buduće nazvanog – dinamit. Uskoro je podneta prijava za patent. U Švedskoj je A. Nobel otvorio fabriku nitroglicerina, koja je postala osnova njegove sopstvene industrijske grupe za proizvodnju eksploziva, zatim je stvorena čitava mreža fabrika po celoj Evropi.
U fabrikama, vlasništvu porodice Nobel, bilo je i nekoliko eksplozija, od kojih je 1864. godine stradao mlađi brat Alfreda Nobela, Emil i još nekoliko radnika koi su se zatekli u blizini.
Od proizvodnje dinamita i od eksploatacije naftnih polja u Bakuu Alfred i njegova braća Ludvig i Robert su stekli veliko bogatstvo.
U Sankt Peterburgu je Alfred zajedno sa bratom Ludvigom imao firmu „Drugarstvo braće Nobel“ koja se uspešno bavila proizvodnjom kerozina i bili su najveći proizvođač u Rusiji. Napomenimo da je kerozin bio produkt nafte i osnovno sredstvo za „petrolejske lampe“ koje su osvetljavale kako ulice tako i unutrašnjost kuća.
Godine 1880. je došlo do sukoba između D. I. Mendeljejeva vlasnika „mehaničkog zavoda „koji se bavio proizvodnjom ulja i maziva sa Ludvigom Nobelom - najvećim proizvođačem kerozina u Rusiji.
U proizvodnji kerozina su benzin i ostaci smatrani beskorisnim otpadom i uništavani kao škart što bi se danas nazvalo – ekološka katastrofa. D. I. Mendeljejev je smislio način da se ovi ostaci pretvore u ulja, koja su tri do četiri puta skuplja od kerozina. Ovo je zadalo udarac naftnoj imperiji Nobelovih. Ruski konkurenti su naučili da se takmiče sa njima.
Znači, o ekologiji braća Nobel nisu vodili računa.
Veliki pisac Maksim Gorki je dosta kasnije posetio fabriku „ Nobel “ i opisao „Naftna polja koja su mu ostala u sećanju kao genijalno napravljena slika sumornog pakla...
Ruski industrijanac V. I. Rogozin je podržao D. I. Mendeljejeva „u diskusiji„ sa Ludvigom Nobelom, i počeo je da prerađuje naftu u fabrici izgrađenoj na Volgi po metodu slavnog naučnika. U novoj fabrici su pored kerozina, dobrog kvaliteta, pravili maziva i industrijska ulja. Taj sukob je bio u vremenu kada je L. Nobel bio važan čovek u izboru guvernera Bakua, što je otežavalo rad naprednih ruskih industrijalaca.
Poslednje godine života A.Nobela su obeležili brojni skandali vezani za prodaju dinamita. Uspeo je da se „oslobodi bede“ i proda patent Italiji, ali se zamerio Francuskoj koja mu je zaplenila laboratorije i razvojni centar zbog špekulacija u izgradnji panamskog kanala. Savremenici su A. Nobela nazivali "krvavim milionerom", "dilerom eksplozivne smrti", "kraljem dinamita"...
Godine 1888 (osam godina pre njegove smrti) u jednom od francuskih novina se pojavila pogrešna publikacija čitulje A. Nobela (novine su pomešale Alfreda sa njegovim starijim bratom Ludvigom, koji je umro 12. aprila) uz sveopštu pljuvačinu kralja dinamita i osudu pronalaska eksploziva . Veruje se da je upravo ovaj događaj podstakao A. Nobela da ustanovi nagradu da ne bi ostao u sećanju čovečanstva kao „svetski zlikovac”.
Novembra 1895. u Parizu je A. Nobel potpisao testament, po kome je najveći deo njegovog bogatstva trebalo da ide u fond Nobelove nagrade, koji je iznosio 31 milion kruna.
U svom testamentu je A.Nobel poručio: dodeliti premije onima koji donesu najveću korist čovečanstvu a iz fonda koji se puni kamatama koje donosi njegov kapital. Nagrade se dodeljuju iz oblasti: medicine fizike , hemije , književnosti i zasluga za mir u svetu.
Malo ljudi zna da je postojala i specijalna nagrada Alfreda Ludviga Nobela za Rusiju. Alfred je u Rusiji živeo 56 od svojih 66 godina. Rusko tehničko društvo i Udruženje za proizvodnju nafte „Braća Nobel“ ustanovilo je 1889-godine je zlatnu medalju i Nobelovu nagradu Ludviga Emanuiloviča.
Od tog vremena pa do 1917. godine, zlatna medalje su dodeljivane na svakih pet godina za istraživanje i razvoj nauke i tehnologije.
Krajem marta 2007. u Sankt Peterburgu je dodeljena obnovljena Ludvig - Nobelova nagrada. Prvi dobitnici su bili pesnik Jevgeni Jevtušenko, pisac Čajgin Ajtnatov, Kosmonaut Aleksej Leonov , šahista Anatolim Karpov, baletmajstor Vladimir Vasiljev...
Do Oktobarske revolucije se nagrada davala za naučne i tehničke zasluge a nova premija Ludviga Nobela se delila ljudima bliskim demokratskom režimu i nema ni jednog- jedinog naučnika ! očigledno i više nego javno se to zove „kupovina ljudske duše“ . ..
Aktivnost komiteta po dodeli Nobelovske nagrade je prepuna sramote za organizaciju sa tako visokim statusom iako je osnovni kapital za nagradni fond stvoren ruskom naftom i mukom ruskih radnika, inženjera i naučnika. Svejedno, ruskih naučnika gotovo da i nema.
Početak sramoćenja Nobelove nagrade počinje šutiranjem velikog naučnika D. I. Mendeljejeva, genijalnog tvorca „Periodičnog sistem elemenata“ .
Doktor geoloških nauka A.M. Bloh u stručnom tekstu „Nobelina“ piše da je Dmitri Ivanović Mendeljejev tri puta nominovan za Nobelovu nagradu ( 1905, 1906 i 1907 g) I sva tri puta odbijen sa bednim izgovorov da je do otkrića „periodičnog sistema“ došao davno !!!
Većina svetske naučne javnosti je podržala Nobelovski komitet da se nagrada ne dodeli ruskom naučniku da svetska naučna javnost ne bi čula za ruske naučnike i rusku nauku.
NASTAVIĆE SE...