Ova pitanja, jednostavna i složena u isto vreme, muče ljudska bića milenijumima, a do sada se činilo da niko nije pronašao uverljiv odgovor.
Novo istraživanje koje je uključilo nekoliko Univerziteta u Nemačkoj i Švajcarskoj, pokušalo je da rasvetli problem koliko je star koliko i aktualan, pokazujući da naša sreća raste sa nama.
Kako bi došli do ovog zaključka, naučnici su uključili gotovo pola miliona ljudi različite dobi i društvenog statusa i ispitali promene u percepciji subjektivnog blagostanja koje se događaju tokom života.
Iako je subjektivna i stoga nije merljiva na naučan način, percepcija blagostanja je „ocenjena“ na temelju promena u tri središnje komponente subjektivnog blagostanja:
Čitajući rezultate ankete, ispada da je faza života u kojoj smo najmanje zadovoljni svojim životom pubertet, odnosno između 9. i 16. godine, a to bi moglo da bude posledica promena u telu i društvenom životu koje se događaju upravo u ovom razdoblju.
Sreća se povećava s vremenom jer se s godinama povećavaju pozitivna emocionalna stanja i, generalno, percipirani osećaj zadovoljstva.
Početak ljubavnog i seksualnog života, stvaranje porodice, ekonomska stabilnost, izgledi za karijeru i, generalno, ispunjenje kao zaokužene, celovite osobe: to su faktori koji igraju ključnu ulogu u postizanju i održavanju sreće.
U poslednjoj životnoj fazi, u proseku nakon 70. godine života, sreća pada i njene vrednosti imaju tendenciju pada: fizička aktivnost se smanjuje, zdravlje se često pogoršava i ima manje društvenih odnosa, takođe i zato što neki vršnjaci umiru.
Iako je odrasla dob ta koja obuhvata najviše problema (vezano za ekonomsku sferu, porodicu, starije roditelje, društvene odnose), ona je i ta u kojoj smo generalno zadovoljniji i srećniji.
Glas javnosti/ N01S