Oficir koji je postao nevidljiv
Jedan oficir JNA, iako član Partije, redovno je posećivao kapelicu Svete Petke na Kalemegdanu. Kada su ga upitali zašto rizikuje da ispoljava veru, odgovorio je:
-Ova crkvica mi je spasila život.-
Ispričao je da je tokom Drugog svetskog rata, bežeći od nemačke patrole i pasa tragača, utrčao u crkvicu bez vrata. Psi su lajali, ali nisu prešli prag. Kada je vojnik ušao sa baterijom, on ga nije video. U tom trenutku pred njim se pojavila žena u crnini i zaklonila ga plaštom. Tek kasnije je oficir shvatio da je to Sveta Petka.
Žena koja je zamenila dete
U Vitanovcu kod Kraljeva, jedna domaćica je, čekajući autobus, stradala u udesu. U bolnici joj se ukazala žena u crnom:
-Trebalo je dete da pogine, ali ti si pošla na njegovo mesto. Nemoj tužiti vozača. Idi u crkvu Svete Petke i upali sveću.- Nakon što joj se ukazala Sveta Petka, žena je oživela i ozdravila.
Studentkinja koja je pobedila bolest
Jedna mlada studentkinja Muzičke akademije bolovala je od leukemije. Kada su lekari rekli da više nema nade, roditelji su pohitali moštima Svete Petke u Jaši. Dva meseca zajedno su se molili. Devojka se potpuno iscelila, vrativši se studijama na opšte čudo lekara.
Vera koja ostaje
Vekovi prolaze, ali vera u zaštitu Svete Petke ostaje. Njena čuda svedoče da je u trenucima najveće nemoći moguće osetiti dodir koji prevazilazi ljudske granice.
Svaka generacija ima svoje svedočanstvo o čudu Svete Petke. Nekada je to bio vojnik u smrtnoj opasnosti, koji je postao nevidljiv za neprijatelja; nekada žena koja je, stradajući, zaštitila sopstveno dete; a ponekad – mlada studentkinja koja je ponovo ustala iz postelje teške bolesti. U svakoj priči javlja se jedan isti lik – žena u crnini, sa plaštom koji zaklanja, štiti i obasjava.
Ove priče nisu samo anegdote. One su živi podsetnik da vera nije apstrakcija, već sila koja preobražava stvarnost.
Sveta Petka i danas podseća da nijedan trenutak nije bez nade, i da je čudo uvek moguće za onoga ko veruje.
Glas javnosti T02S