A pošto su roditelji toga svesni, mogli bi nam reći male bele laži kako bismo radili stvari koje oni žele od nas. Na primer, reći će stvari na određeni način kako bi nas naterali da jedemo povrće, a ne samo slatkiše.
Ali pre ili kasnije, moramo saznati istinu. A za neke od nas to se dogodilo tek mnogo godina kasnije, kada smo postali odrasli. I možemo vam reći, da niste usamljeni u ovakvim iskustvima. Zbog toga smo napravili kompilaciju misterija iz detinjstva koje su rešavali odrasli.
-Kada sam bila devojčica uvek sam se pitala kakva je ta zbornica u kojoj se okupljaju nastavnici. Delovala je tako tajanstveno i uvek sam pokušavala da provirim unutra kada bih prolazila pored zbornice. Danas sam učiteljica i mogu da potvrdim da je zbornica dosadna prostorija puna nastavnika i učitelja koji se žale na ulenike.
-Moj otac je gitarista i uivek bi najčešće svirao jednu pesmu. To mi je obeležilo detinjstvo i mislio sad da je to tatina pesma. Tek kasnije, kada sam imao 20 godina i tu pesmu čuo na radiju shvatio sam da ipak nije bila njegova.
-Imala sam 5 godina i kućnog ljubimsca kornjaču. Kada je jednog dana nestala roditelji su mi rekli da se popela uza zid i otišla u reku. Kada sam kasnije u školi učila da kornjače ne mogu da se penju pitala sam šta se stvarno desilo sa mojom kornjačom i mama mi je priznala da su je zakopali u bašti jer ju je tata slučajni isekao motornom kosilicom dok je kosio travu.
(Glas javnosti)