Uz sve brige i poteškoće sa kojim se u današnje vreme susreće jedna majka, neophodno je da ona ima svoj stav, da je zadovoljna načinom svog života i da, uz ogromno angažovanje i zanimanje za svoje dete, prevaziđe sve one teške životne situacije koje mogu jako uticati kako na nju, tako i na dete. Majka koja je nezainteresovana ostaviće trajne i ozbiljne posledice na svoje dete koje je u periodu razvoja najosetljivije.
Prema nekim istraživanjima, dete može prevazići smrt majke, ali ne i njeno voljno odsustvo. Takođe, majka koja dete ostavlja u uverenju da je ono krivo zbog njenog odsustva ili odlaska, dugoročno uzrokuju veliku emocionalnu štetu kod deteta. Detetu treba staviti do znanja da je voljeno i da će to uvek biti. Čak i da majka mora zbog posla da putuje ili često nije kod kuće, dete zna, oseća da nije napušteno.
Majka koja je fizički prisutna sa detetom, ali psihički udaljena, emocionalno nestabilna, nanosi najviše štete svom detetu. Na primer, radi od kuće i najviše svog vremena provodi uz kompjuter ili mobilni telefon, a na dete ne obraća posebnu pažnju ili je dete nema u dovoljnoj meri. Detetu se treba posvetiti u potpunosti, razgovarati, pričati o stvarima koje ga interesuju. Takođe, kada dete nestašlucima privlači majčinu pažnju, to znači da je majka reagovala samo kada joj dete nestašnim ponašanjem skrene pažnju sa telefona ili kompjutera.
Dete se oseća usamljeno, bezvoljno, nesrećno, a za sve to kriva je majka i niko drugi. Jer, veza sa majkom je od krucijalnog značaja za sve životne razvojne faze deteta i to je ono što se ničim ne može nadomestiti. Kako dete pokazuje da se oseća usamljeno i odbačeno? Dete loše spava, neredovno jede, tužno je, agresivno i često se ljuti. Takođe, najviše od svega, plaši se da će biti ostavljeno i samo. A kada je samo, intenzitet straha je samo još veći.
(Izvor: Zelena učionica)