Stručnjak zaroditeljstvo koji je proučavao više od 200 dece otkrio je šest „magičnih fraza“ koje mogu pomoći roditeljima da nateraju svoje mališane da bolje slušaju i sarađuju. Mame i tate se često muče da nateraju svoju decu da slušaju, ali stručnjaci kažu da ključ leži u povezanosti, a ne u kontroli.
Stručnjakinja za roditeljstvo Rim Rauda proučila je više od 200 odnosa između roditelja i deteta i zaslužna je za redefinisanje šta znači odgajati emocionalno zdravu decu. Prema njenim rečima, deca najbolje slušaju kada se osećaju emocionalno bezbedno i poštovano. „Trenutna poslušnost nije cilj. Prava saradnja dolazi kada se deca osećaju povezano i shvaćeno“, rekla je.
Otkrila je šest fraza za koje kaže da mogu transformisati komunikaciju kod kuće, prema pisanju lista The Mirror.
Sumnja u namere vašeg deteta može učiniti malo dete odbrambenim. Pokazivanje detetu da mu verujete pomaže u ublažavanju nelagodnosti i održavanju otvorene komunikacije.
Na primer, kada dete kaže: „Nisam namerno prosuo/prosula sok!“, dobra je ideja da roditelji kažu: „Verujem ti. Hajde da ovo rešimo zajedno.“
Pozivanje deteta da zajedno reši problem pomaže u izbegavanju borbi za moć i izgradnji saradnje.
Na primer, ako vaše dete odbija da skloni svoje igračke, roditelj može reći: „Vidim da ne želiš odmah da ih skloniš. Hajde da ovo rešimo zajedno. Koji je prvi korak?“
Kada su deca uznemirena, logika ne pomaže. Zato ova fraza „U redu je da se ovako osećaš. Tu sam“, pomaže mališanima da regulišu svoje emocije znajući da ste tu da ih podržite.
Na primer, ako dete dobije napad besa kada mu se toranj od kockica sruši, umesto da kaže: „Prestani da plačeš, preteruješ“, reci: „U redu je da se tako osećaš. Tu sam.“
Deci je potrebno da se osećaju saslušano pre nego što mogu da slušaju. Davanje prostora za deljenje često smanjuje otpor.
Na primer, u situaciji kada dete ljutito kaže: „Nikada više neću igrati sa svojim bratom!“, možete reći: „Da li slušam? Reci mi šta se dešava.“
Ova fraza pretvara roditelje od protivnika u saveznike, smanjujući napetost i otvarajući put rešenjima.
Na primer, kada dete kaže: „Ovaj domaći zadatak je glup! Ne želim da ga radim“, roditelj može pomoći rekavši: „Razumem te. Na tvojoj sam strani. Hajde da pronađemo način da ovo olakšamo.“
Greške ne bi trebalo da ugroze detetov osećaj sigurnosti, a ta sigurnost podstiče odgovornost bez straha ili stida.
Na primer, kada dete pokvari projekat druga iz razreda i pozove vas u suzama, umesto da mu držite predavanja, bolje je reći: „Uz tebe sam, šta god da se desi. Zajedno ćemo to rešiti.“
Glas javnosti/Stil/Story