Sad ćete reći – kako neko može biti preterano nežan? Može. Da se pretera u ljubavi, to ne može, jer ljubavi nikad dovoljno.
Ja sam bio veoma buntovan mladić. Buntovan prema ocu. Ali je on bio mudar. Kada sam imao 14 godina doneo mi je jednu svesku i rekao: “Piši!”. Pitao sam šta treba da pišem. “Piši svakog dana šta radiš. I ne samo šta radiš, nego i šta misliš i šta osećaš.” Vrlo dugo sam pisao taj dnevnik, čak 10 godina. To mi je pomoglo da se bavim književnošću. Ja sam u Akademiji nauka u odeljenju za književnost, a ne za medicinu. Ljudi se tome čude. Kad sam tako danima pisao, tako se i stil popravljao. Kad pogledam unazad godinu dana nešto što sam pisao, uviđao sam kakav sam bio i šta bih bolje. Ne treba, kada se unazad osvrćete, da gledate samo fotografije da bismo videli kakvi smo bili. Treba psihički i duševni život videti, jer je cilj popravljanje.
Vladeta Jerotić, za emisiju tv lica