Većina roditelja odgaja decu sa najboljim namerama, pokušavajući da pronađe pravu meru između ljubavi i autoriteta. Ipak, u svakodnevnoj borbi između posla, stresa i obaveza, često nesvesno prave greške koje oblikuju ličnost njihovog deteta.
U najgorem scenariju, takve greške mogu voditi ka razvoju narcisoidnih osobina – emocionalne nezrelosti, nedostatka empatije i manipulativnog ponašanja.Poznati psiholog dr Sten Tatkin upozorava na dva stila roditeljstva koja najčešće doprinose ovom problemu: popustljivost bez granica i autoritarnost bez empatije.
Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka jeste izbegavanje postavljanja jasnih posledica. Kada dete ne nauči da određeni postupci donose odgovornost i posledice, razvija uverenje da može upravljati situacijama – i ljudima – bez obzira na pravila. U ovakvom okruženju dete uči da granice ne postoje i da manipulacija daje rezultate.
Dr Tatkin naglašava da deca vrlo brzo primete kada roditelj nije u stanju da se suprotstavi. U tim slučajevima deca gube poštovanje, jer shvataju da mogu kontrolisati ponašanje odraslih. Nedosledni roditelji, prema njegovim rečima, nesvesno šalju poruku da emocije deteta imaju veću težinu od pravila koja su sami postavili – i tu počinje razgradnja autoriteta.
Rešenje je da roditelji nauče kako da dosledno, ali sa poštovanjem, uvedu posledice koje su primerene uzrastu. Takve posledice ne znače kaznu, već priliku za učenje. Detetu treba omogućiti da prepozna uzročno-posledičnu vezu između svojih postupaka i onoga što iz njih sledi.
Drugi ekstrem koji može imati ozbiljne posledice po dete jeste preterano autoritarno roditeljstvo. To su situacije u kojima roditelji retko pokazuju razumevanje za emocije deteta, zahtevaju potpunu poslušnost i donose odluke bez uvažavanja detetovog glasa. Ovakav pristup često stvara emocionalni jaz, a dete uči da je iskazivanje emocija slabost.
Tatkin upozorava da deca odgajana u hladnom, krutom okruženju često razvijaju mehanizme samoodbrane koji kasnije izgledaju kao emocionalna zatvorenost, potreba za kontrolom ili odsustvo empatije – što su karakteristike narcisoidnog ponašanja.
Odgajanje emocionalno zrele i stabilne dece ne znači izbegavati greške – već ih prepoznavati i učiti iz njih. Roditelji koji uče kako da balansiraju između empatije i autoriteta, postavljaju granice ali ne zaboravljaju osećanja, imaju najveće šanse da vaspitaju decu sa razvijenim osećajem odgovornosti, poštovanjem prema drugima i emocionalnom pismenošću.
Deca ne traže savršene roditelje – već dosledne, prisutne i emocionalno dostupne. A kada su granice jasne, a ljubav prisutna, dete ima prostor da razvije samopouzdanje bez potrebe da gradi lažnu sliku o sebi. Narcizam ne mora biti ishod – ako roditelji na vreme prepoznaju i isprave sopstvene obrasce ponašanja.
Glas javnosti /U01S