Međutim, veliki deo znanja i kompetencija se stiču i van formalnih obrazovnih ustanova. Ljudi uče na radnom mestu, u slobodno vreme, putem medija, na raznim kursevima i seminarima, kroz volonterske angažmane, itd. U poslednje vreme interesovanje za razne procese učenja koji se odvijaju van formalnih obrazovnih ustanova je značajno porastao. Vanškolsko obrazovanje se razlikuje od formalnog obrazovanja i može se podeliti na neformalne i informalne procese obrazovanja ili učenja.
Ovi razni oblici obrazovanja i učenja imaju određene rezlike, ali i sličnosti. Upravo zbog toga neophodno je objasniti osnovne karakteristike formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja ili učenja.
Pod ovim pojmom su objedinjeni svi oblici školovanja od osnovnoškolskog do visokoškolskog, uključujući i srednje stručne škole, čiji je osnivač država ili određena institucija sertifikovana od strane države, a koje ispunjavaju određene propise iz oblasti obrazovanja.
Polazeći od definicije formalnog učenja, u obrnutom zaključku bi se moglo izvući da je neformalno svo obrazovanje ono koje se odvija van formalnog tj. školskog konteksta. Međutim postoje određene razlike koje se nameću i koje je potrebno razgraničiti. U tom smislu potrebno je dodatno razgraničiti obrazovanje van formalnog konteksta i podeliti ga na neformalno i informalno obrazovanje. Neformalno obrazovanje se najčešće karakteriše kako obrazovanje nezavisno od formalnih obrazovnih institucija. Ali ipak i neformalnom obrazovanju je potreban sistem, odnosno struktura (kao npr. kurs računara iil stranog jezika). Tokom neformalnog obrazovanja sticanje znanja se događa vrlo svesno, pri čemu polaznik/ca ostvaruje određeni cilj učenja.
Informalno obrazovanje se odvija u situacijama koje se ne najčešće ne percipiraju kao situacije učenja. Kada osoba doživi neko novo iskustvo, vidi, čuje ili uradi nešto novo, a nakon toga tu situaciju reflektuje, onda iz takvog iskustva nenamerno stiče nova znanja i tu nastaje naučeno iskustvo. Informalno obrazovanje može da se sastoji od: posmatranja određenih situacija, isprobavanja, čitanja, korišćenja medija, prakse, posete stručnim sajmovima, razmenom iskustava, itd. Zbog toga se informalno obrazovanje opisuje kao vrlo individualno. Informalno obrazovanje se razlikuje od neformalnog zato što u većini slučajeva ono ne predstavlja svesno/namerno učenje i opisuje se kao nesistematično učenje u svakodnevnom životu.
(Glas javnosti/Nvomost)