Gavrića svi pamte po prepoznatljivoj fotografiji dečaka u vojničkoj uniformi, a malo je onih koji znaju da je ovaj junak doživeo 87 godina, kao i kako je izgledalo njegovo pristupanje srpskoj vojsci.
Sa 10 godina peške je prešao Albaniju, učestvovao je u proboju Solunskog fronta gde je ranjen, a vojvoda Živojin Mišić ga je u 12 godina unapredio u čin podnarednika.
1906. Rođen
1914. Postao vojnik i učestvovao u Kolubarskoj bici
1915. Stigao na Krf
1916. Učestvovao u Kajmakčalanskoj bici
1929. Stiže poziv za regrutaciju, a on biva optužen da laže da je nosilac Alanske spomenice i ranjavani učesnik ratova, odlazi u zatvor na dva i po meseca
1941. Ponovo biva mobilisan za učešće u II svetskom ratu u artiljerijski puk Vojske Kraljevine Jugoslavije u Kolašinu
1943. Drugi put uhapšen
1944. Oslobođen kao stari ratnik
1947. Treći put uhapšen jer je odbio da da novčani prilog aktivistima „Narodnog fronta“ za „bratski narod u Albaniji“. Momčilo preko toga nije mogao da pređe, rekao je: „Ne dam ništa Arbanasima. Osetio sam ja dobro to njihovo bratstvo 1915. kad su nas ubijali“.
Momčilo Gavrić preminuo je 28. aprila 1993. godine u Beogradu.
Velika dobrotvorka Lejdi Pedžet zvala ga je srpski vitez. Grci su mu postavili zlatnu ploču na Krfu. Francuski predsednik Miteran mu je 1985. dodelio orden, a general Lepardije je rekao: "Šteta što niste bili francuski vojnik, imali biste spomenik na Jelisejskim poljima".
Od Srbije je ovaj veliki junak dobio veliki zaborav!