Nastavičko veće Gimnazije u Čačku, koja se od 1837. godine bavi obrazovno – vaspitnim radom na dobro svog naroda i države, na sednici održanoj 30. avgusta 2023. godine, pažljivo i odgovorno je razmotrilo dokument koji je, pod naslovom „Smernice za organizaciju i realizaciju obrazovno – vaspitnog rada u srednjoj školi u školskoj 2023/ 2024. godini“, dostavilo Ministarstvo prosvete.
Nakon razmatranja ovog dokumenta, Nastavničko veće je rešilo da se obrati javnosti i ukaže na svoje stavove, smatrajući ih osnovom za ozbiljan javni dijalog svih zainteresovanih strana.
Smernice koje je Ministarstvo poslalo školama kao pomoć za realizaciju nastave izazivaju bes i rezigniranost nastavnika. Ministarstvo prosvete i ceo državni sistem već odavno imaju nipodaštavajući odnos prema školama i njihovim zaposlenima. Tretiraju nas kao jedine krivce za nedostatke i potpuni fijasko školskog sistema, što nedvosmisleno i pišu u svom dokumentu:“Direktor,
nastavnici, stručni saradnici i roditelji odgovorni su za ostvarivanje ovih ciljeva kojima se obezbeđuju bezbedno i podsticajno okruženje za učenje i razvoj svih članova školske zajednice“. Kao da škole su u ovom društvu nisu jedina mesta gde se neguje tolerancija, gde se nasilje kažnjava i gde je istinski vrednosni sistem još uvek opstao.
Mi nismo krivci za novonastalu situaciju u društvu, koje je prepuno nasilja i netrpeljivosti. Nastojeći da odbranimo obrazovno – vaspitnu ulogu škole, stalno pozivamo da dijalog i uzajamno uvažavanje.
Već dugo mi dajemo konstruktivne predloge koje ministarstvo ne čuje: umesto dodavanja novih predmeta predlažemo smanjenje broja učenika u odeljenju i smanjenje broja časova po nastavniku, kao i rasterećenje programa a ne snižavanje kriterijuma.
Škola nije izolovana sredina. Ona, u ovom trenutku, funkcioniše samo zahvaljujući odgovornim pojedincima. Osnovni problem i izvor nasilja je ovakvo društvo, kao i nasilje sa kojim deca dolaze u dodir preko nacionalnih frekvencija koje su im dostupne, što preko televizijskih emisija, što preko mreže. Odgovornost je na ovom društvu i državi, a ne na nastavnicima i roditeljima, koje niko ništa nije pitao.
Smernice u sebi sadrže sve što je već definisano planovima i programima i što svaki nastavnik sa
minimumom metodičkih i didaktičkih znanja već praktikuje. Odbijamo da učestvujemo u banalizaciji i poprostačenju našeg poziva. S tim u vezi želimo da podsetimo sastavljače smernica da se vrednosti ne uče uvođenjem novih predmeta, iznuđenim razgovorima i dodatnim časovima kojih deca inače imaju previše, već u samom toku nastavnog procesa.
Nastavnik je model ponašanja i da bi uopšte mogao da radi svoj posao, on uek nastoji da stvori atmosferu zasnovanu na „međusobnom poštovanju, saradnji i solidarnosti uz uvažavanje razlika“. Ove vrednosti se, kad su prosvetari u pitanju, uspostavljaju pravednošću, razumevanjem, jednakim odnosom prema svim učenicima, uvažavanjem njihovih potreba, životnom vedrinom i optimizmom.Vrednosti se ne uče napamet; za to su potrebni modeli, a to su, kad su škole u pitanju, nastavnici koji deci svojim radom i ponašanjem da i život i učenje imaju smisla u društvu koje ceni znanje i vaspitanje.
S druge strane, smernice ne uvažavaju razvojne karakteristike dece, našeg podneblja i konteksta u kome najmlađi odrastaju, potpuno zanemaruju interesovanja dece različitih uzrasta i neprekidno prave istu grešku određujući sve iz pozicije odraslog, i to odraslog koji nikad nije kročio u školu.
Suština je da su promene nužne, ali da treba poslušati ljude iz prakse, to jest prosvetare. Mi ne želimo da se igramo vrednosnim sistemom naših đaka i zato smatramo da su ove i ovakve smernice besmislene.
Kao teze za budući plodotvoran dijalog navodimo sledeće:
1. Ključno pitanje glasi – ko je odgovoran za kreiranje
sistema? Po ovom dokumentu, sistem je odličan, samo ne valjaju direktori, nastavnici, stručni saradnici i roditelji ( koje niko, ništa, nikad, ni o čemu nije pitao ) iako je upravo sistem taj koji je zakazao.
2. Ministarstvo prosvete skida sa sebe svaku odgovornost, svodeći svoj dokument samo na sugestije, dok metode treba da odredi sama škola. U stvari, ako se kod donošenja pravila u školi traži saglasnost i učešće svih aktera obrazovno – vaspitnog procesa, svi bi trebalo da budu uključeni u kreiranje sistema iza koga, preko zakona i propisa, stoji Ministarstvo prosvete.
3. Škola tri sedmice treba da se bavi „tematskom nastavom“ o nenasilju. Kako tematsku nastavu tog tipa vezati za, recimo, časove hemije?
4. Umesto unapređivanja vaspitnog rada, nama se nameću samo administrativne obaveze.
5. Ovakav dokument unosi pometnju u ritam školskog rada i sigurno neće ništa popraviti. Istovremeno, pošto se u smernicama poslatim školama izmišlja „topla voda“, pitamo se – šta smo mi to do sada radili i da li smo uopšte školovali i vaspitavali decu?
6. U dokumentu ne postoji ni reč o stručnosti nastavnog osoblja za ovakav pedagoško – psihološki rad, niti se oni bilo čime motivišu da ga preduzmu. Iako postoji deo o motivisanju dece, ništa se ne govori o poboljšanju položaja prosvetnih radnika ni u obrazovno – vaspitnom sistemu, a ni u društvu u celini.
Pozivamo sve zainteresovane za stabilnost obrazovno – vaspitnog sistema u našoj zemlji da otpočnu razgovor posle koga će stvaralačka budućnost škole biti trajno obezbeđena.
U Čačku, 1. septembra 2023. godine
Glas javnosti