FSI sistem rangiranja sastoji se od pet kategorija, poređanih od najlakše do najteže na osnovu toga koliko sati učenja bi trebalo osobi da postigne profesionalnu veštinu.
Kategorija I prenosi N1, obuhvata jezike za koje je obično potrebno oko 24-30 nedelja učenja, odnosno 600 do 750 sati nastave kako bi se dostigao nivo S-3/R-3, što je otprilike jednako nivou B2/C1. U ovoj grupi našli su se jezici poput danskog, holandskog, francuskog, italijanskog, norveškog, portugalskog, rumunskog, španskog i švedskog.
Nemački jezik zahteva oko 30 nedelja ili 750 sati te je svrstan u zasebnu kategoriju II.
Kategorija III obuhvata jezike za koje je potrebno 36 nedelja učenja, odnosno 900 radnih sati. Tu se radi o jezicima s lingvističkim i kulturnim razlikama u odnosu na engleski poput indonezijskog, malezijskog i svahili jezika.
Srpski među težim jezicima
Kategorija IV odnosi se na jezike s još značajnijim lingvističkim i kulturnim razlikama u odnosu na engleski, što zahteva oko 44 nedelja ili 1100 sati učenja. U ovu kategoriju pripadaju: albanski, amharski, armenski, azerbejdžanski/azerski, bengalski, bosanski, bugarski, burmanski, hrvatski, češki, estonski, finski, gruzijski, grčki, hebrejski, hindski, mađarski, islandski, kmerski, letonski, litavski, makedonski, mongolski, nepalski, pašto, persijski, poljski, ruski, srpski, sinhalski, slovački, slovenački, tagaloški, tajlandski, turski, ukrajinski, urdu, uzbečki, vijetnamski, xhosa (nigersko-kongoanski jezik), zulu.
Kategorija V, ujedno i poslednja, sadrži jezike koji su izuzetno teški za govornike engleskog jezika i iziskuju 88 nedelja, odnosno 2200 sati učenja. Najviše truda treba tako za arapski, japanski, korejski, kantonski (kineski) i mandarinski (kineski) jezik.
Glas javnosti /K03S