Jedno od večitih pitanja koje se nameće u kuhinji jeste – da li pirinač treba prati pre kuvanja? Ako vam se ikada desilo da ubacite šaku pirinča u šerpu, a neko sa strane dobaci: „Zar ga nisi oprao?“, niste jedini.
Neki to rade iz navike, neki iz uverenja da tako treba, a ima i onih koji ovaj korak preskaču. Pa, ko je zapravo u pravu?
Pranje pirinča se uglavnom radi zbog viška skroba koji oblaže njegovo zrno. Ako se taj skrob ne ukloni, pirinač nakon kuvanja može biti gnjecav i slepljen – što nije poželjno kada pravimo, na primer, salatu od pirinča, prženi pirinač ili kada nam je potreban rastresit prilog.
Osim skroba, pranjem se mogu ukloniti i eventualne nečistoće, prašina, sitne čestice ili ostatak od obrade, što je posebno važno ako kupujete pirinač u rinfuzi ili manje obrađen. Zato – da, ima smisla isprati pirinač pre kuvanja, i to više puta, sve dok voda ne postane skoro bistra. To je znak da je većina površinskog skroba uklonjena.
Međutim, postoje i jela kod kojih je upravo taj skrob poželjan. Kod pripreme rižota, paelje ili sušija, skrob je taj koji daje jelu kremastu teksturu i povezuje sastojke. U tim slučajevima pirinač se ne pere, jer želimo da se tokom kuvanja oslobodi skrob.
Takođe, instant pirinač, parno obrađen (tzv. „paraboiled“) ili onaj koji dolazi u kesicama za kuvanje često je već opran i obrađen, pa nije neophodno dodatno pranje – mada, ni neće smetati ako ga ipak isperete, piše Index.hr.
Glas javnosti /D03S