Karađorđevoj prekoj naravi mnogi ljudi platili su glavom.
Prva njegova žrtva bio je njegov otac Petar. Karađorđe ga je ubio u Sremu gde su porodično živeli nakon što su pobegli pred Turcima.
Na mnoge načine istoričari su pokušali da ublaže značaj ovog Voždovog nedela, pa su tako neki od njih navodili da nije u pitanju bio njegov otac već očuh- kao da to umanjuje zločin...
Istoričar Dobrica Jovičić kaže da je gotovo siguran da je u pitanju bio Karađorđev otac. Po predanju Petar je želeo da se vrati u Srbiju što je Karađorđe doživeo kao čin izdaje i zarad toga mu presudio.
Prema nekim drugim pričama Karađorđe nije lično ubio oca već je bio naručilac ubistva, kako god- težinu ovog dela ništa ne može da umanji.
Sam Karađorđe je 1796. godine dao pomen ocu u manastiru Fenek moleći Boga da mu oprosti greh oceubistva.
Još jedan ’incident’ desio se u okviru uže porodice Karađorđa.
1806. Karađorđe je ubio brata Marinka. Tokom Prvog srpskog ustanka voždu je stigla vest da Marinko napada devojke po Topoli. Karađorđe je lično pronašao brata, pretukao ga i na kraju obesio. Priča kaže da sestrama danima nije dao da ’skinu’ Marinka sa vešala i dostojno ga sahrane.
Ono što trebamo imati na umu je da je narod u ono vreme živeo po drugim principima i da ono što je Karađorđe radio nije bilo strano ni prvacima ostalih naroda.
Često bi, kako je ostalo zapamćeno, zapadao čudna raspoloženja, dugo bi ćutao, danima, a kada konačno progovori urlao bi i sve rešavao batinama.
Od njegove ruke stradao je i veliki broj vojskovođa.
Na skupštini knezova i vojvoda ubio je političkog protivnika kneza Teodosija Marićevića, što je vožd opravdao odbranom vlasti koju je ovaj hteo da mu otme.
-Ubijao je ljude u trenutku, uglavnom uz opasku ’po duši te’, time bi označio da smrt ide njemu na dušu- rekao je istoričar Jovičić.
Ubio je i vojvode Luku Lazarevića i Mladena Milovanović.
-Srbi ne pričaju puno o ovome jer bi to bacilo senku na sve ono što je Karađorđe uradio kao vojskovođa i ustanik, a to nije malo- kaže Jovičić.
Profesor Radoš Ljušić napravio je interesantno poređenje:
-Po Obrenoviće fatalne su bile žene-
-Po Karađorđeviće fatalni su bili prijatelji-
Upravo je možda ovo objašnjenje zašto je nama kao narodu bila bliskija porodica Karađorđević, svi smo imali bar po jednog takvog prijatelja...
(Glas javnosti/Istorijski Zabavnik)