Kako biste u najkraćem predstavili vašu knjigu „Glavom kroz zid“?
-Kritičarka Petra Blić rekla je: ”Riječ je o fikciji pomiješanoj sa stvarnim događajima i ljudima iz autorova života, o svakodnevici prepunoj apsurdnih događaja koji nas vode u dno bez dna kako nas upozorava i naslov slovenskog originala, u našu stvarnost gdje se događaju stvari koje prije nekoliko godina mnogi, a očigledno ni sam autor, nisu mogli ni naslutiti.” A ja se potpuno slažem.
Da li naslov sugeriše da se u životu ne može prolaziti drugačije nego samo „kroz zidove“?
-Da. Neke stvari se mogu postignut samo na takav način. Na žalost.
Kako vi lično doživljavate ovu korona pandemiju a kako kao muzičar i frontmen „Lačnog Franza“?
-Jako teško. Živim isključivo od svoje glazbe. Nema koncerata, a pao je i prihod od autorskih prava, pa me čekaju crni dani.
Nedavno je bila godišnjica smrti Margite Magi Stefanović kojoj ste posvetili pesmu „Kosa boje srebra“. Kako pamtite Magi?
-Ona je za mene princeza Novog talasa. Takvih više nema.
Da li je Novi Talas bio poslednji trzaj neke normalnosti i kreativnosti na ovim prostorima?
-Ne, ali je bio zbog svog kvaliteta vrlo značajan i utjecajan.
Može li rokenrol danas da ima snagu promene i pobune?
-Plašim se, da ne. Rokenrol momentalno nije nosioc poruka, koje bi htele promeniti svet na bolje.
Da li smo svi žrtve novog globalizma i duboke države ili su to teorije zavere?
-Mi smo žrtve proždrljivosti belosvetskog kapitala. Bogati imaju previše para, pa sada kupuju sve što se još može kupit. Sve što je još javno. Kupuju cele države.
Kako danas gledate na vaše koncerte sa Arsenom i Borom Đorđevićem krajem osamdesetih u Sava Centru?
-Sa simpatijom. Moja je glava okrenuta u budučnost. Razmišljanje o prošlosti je gubljenje vremena.
Kakva je danas rock scena u Sloveniji i regionu?
-Zanimljiva. Sara Renar i Kralj Čačka.
Da li i dalje verujete da ljubav može spasiti svet?
-Da.
(Glas javnosti/S. Milovanović)