Glas Javnosti

DA LI STE ZNALI DA SU BORIS DVORNIK I BATA ŽIVOJINOVIĆ BILI PRIJATELJI PREKO 50 GODINA, A PREKINULI SU PRIJATELJSTVO ZBOG JEDNE STVARI....

Pop kultura
Autor: Glas javnosti

Boris Dvornik bio je poznati hrvatski glumac, reditelj i scenarista. Rođen je 16. aprila 1939. godine u Splitu.  Boris je svoj talenat za glumu pokazao vrlo rano, uspešno igrajući u školskim predstavama. Posle završene srednje škole za električara, završio je i srednju glumačku školu u Novom Sadu, a zatim i Kazališnu akademiju u Zagrebu.

Pre trinaest godina napustio nas je Boris Dvornik.

 Radio je sa podjednakim uspehom i na filmu i u pozorištu, a bavio se i muzikom.

 Uz Milenu Dravić, Batu Živojinovića i Ljubišu Samardžića, između šezdesetih i osamdesetih godine prošlog veka bio je pozorišna, filmska i televizijska zvezda tadašnje Jugoslavije.

 Prvu filmsku ulogu dobio je 1960. godine u ostvarenju Franca Štiglica “Deveti krug”, koje je govorilo o holokaustu. Zatim su došli filmovi “Martin u oblacima”, “Da li je umro dobar čovjek?”, “Medaljon sa tri srca”, “Prekobrojna”, “Sjenka slave”, “Licem u lice”, “Radopolje”, “Zemljaci”, “Lito vilovito”, “Svanuće”, “Čovek nije tica”, “Čovik od svita”, “Konjuh planinom”, “Bitka na Neretvi”, “Događaj”, “Ljubav i poneka psovka”. Za uloge u filmovima “Most” i “Kad čuješ zvona” nagrađen je Zlatnom arenom na Pulskom filmskom festivalu 1969. godine. Potom ređaju uloge u “Babljem letu” “Družbi Pere Kvržice”, “Život je masovna pojava”. Srebrnu arenu u Puli dobio je 1971. godine za filmove “Opklada” i “U gori raste zelen bor”.  

 Naročitu popularnost Dvornik je stekao glumeći u poznatim serijama: “Letovi koji se pamte”, “Naše malo misto”, “Čovik i po”, “Kapelski kresovi”, “Užička republika”, “Velo misto”, “Putovanje u Vučjak”, “Hokejaši”, “Zagrljaj”, “Bolji život”, “Neuništivi”, “Viza za budućnost”, “Duga mračna noć”.

 Posle 1980. godine Boris Dvorik je uglavnom radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu.

 Poslednjih godina života, radio je na projektu “Balade o glumcu”, dokumentarnoj seriji koja bi opisala čitav njegov život. Scenario je pisao čak pet godina i planirao je da snima na svim mestima koja su bila važna za njegovu karijeru, širom bivše Jugoslavije. Nažalost, smrt je bila brža, pa je uspeo da snimi samo pilot – epizodu.

 Preko 40 godina bio je u braku sa suprugom Dijanom, koju je sreo na splitskoj pijaci, kad joj je bilo samo 16 godina. Venčali su se posle dvoipogodišnje veze, čim je Dijana postala punoletna. Njihovi sinovi Dean i Dino postali su muzičari. Podarili su im petoro unučadi – Dino ima ćerku Ellu, a Dean iz prvog braka ima ćerku Deu, iz drugog braka Borisa i Arianu, a iz trećeg ćerku Andreu. 

 Nažalost imali su tragediju u porodici. Naime, mlađi Dijanin i Borisov sin, Dino, umro je iste godine kad i njegov otac, samo nekoliko meseci kasnije.

Poslednjih godina života glumac je umeo da pretera sa korišćenjem alkohola, pa je ponekad bio prek i nezgodan. Spekulisalo se da je u pijanom stanju  nasrnuo na jednu od posmatrača na predsedničkim izborima u Hrvatskoj 2005. godine.

 Glumac je umro od srčanog udara u noći između 23. i 24. marta 2008. godine u svom domu u Splitu.

 Ovo su neke zanimljivosti o njemu: 

 

Boris Dvornik i glumac Bata Živojinović bili su prijatelji više od 50 godina. Upoznali su se kada je Borisu bilo samo 17 godina i kada je, kao đak Glumačke škole iz Novog Sada, došao u Beograd u pozorište u kome je igrao Bata.

Dugogodišnje prijateljstvo zamalo je bilo prekinuto 1991. godine, kada su se glumci, zbog rata i situacije u tadašnjoj Jugoslaviji i opšte netrpeljivosti između Srba i Hrvata, javno odrekli jedan drugog. Dvornik je napisao pismo svom prijatelju i javno ga pročitao. U njemu ga je podsetio na sve ono što su zajedno prošli i zaključio da više u Bati nema prijatelja. Govorio je i o Srbima i njihovim navodnim napadima na Hrvatsku.

Pomirili su se 2006. godine putem video linka između Splita i Beograda. Iste godine, Bata je pozvao Borisa da dođe u Beograd, nakon 15 godina, kako bi bio uz njega tokom operacije srca, koja ga je očekivala. Boris je sa zadovoljstvom pristao i rekao da će biti uz svog prijatelja u tim teškom trenucima, ali je ipak bio sprečen da dođe.  Živojinović nije došao na sahranu Borisu Dvorniku plašeći se kako će proći kao Srbin u Hrvatskoj.

 Ogromna ljubav ovog splitskog glumca bio je i fudbal. Bio je strastveni navijač Hajduka, pa je u jednom intervjuu rekao : “Ko svako dite u Splitu i ja sam se odmah zaljubija u Ajduka. I kad san ima deset godin put me odveja na plac, do barba Luke Kaliterne. Igra san u pionirima s braćom Bego, Garovom I drugima. Igra san desno krilo I to govorili su dobro. Ali, uteka san! Posle dvi, tri godine zainteresira san se za kazalište mladih i – propade moja fudbalska karijera! Otišao san na studije glume u Novi Sad…”

 Iako je poslednjih godina života ušao u politiku, ubrzo se pokajao shvativši da to nije za njega. 

 Boris Dvornik ostaće upamćen po svojim harizmatičnim ulogama. 

(Glas javnosti)

 

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR