Nebojša Glogovac je rođen 30. avgusta 1969. godine u Trebinju, a preminuo je 9. februara 2018. godine od karcinoma pluća na onkologiji u Kliničkom centru Srbije u Beogradu u svojoj 49. godini života.
Iza sebe je ostavio sjajnu karijeru i neizbrisiv trag na filmskoj i pozorišnoj sceni u zemlji i inostranstvu. Neke od najznačajnijih nagrada koje su obeležile njegovu karijeru su: nagrada „Ardalion“ za ulogu Vladimira u predstavi „U potpalublju“ (1996). nagrada „Miloš Žutić“ (2002) za najbolje glumačko ostvarenje u sezoni za tumačenje Simeona Njega u „Zlatnom runu“.
Za ulogu Ivana u predstavi „Hadersfild“ je dobio veliki boj priznanja: 2005. godine nagradu Novosadskog otvorenog univerziteta za najbolje ostvarenje po glasovima publike i Sterijinu nagradu za glumačko ostvarenje; 2006. godine dobija nagradu „Miloš Žutić“ od Udruženja dramskih umetnika Srbije, nagradu „Ardalion“ na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu, i nagradu „Zoran Radmilović“ na festivalu Dani Zorana Radmilovića u Zaječaru.
Godine 2007. dobija Gran pri „Naisa“ i nagradu publike u Nišu, statuetu „Sloboda“ u Sopotu, Gran pri na 24. susretima pozorišta Bosne i Hercegovine i statuetu „David Štrbac“ u Banja Luci. 2008. godine je osvojio: nagradu „Dr Branimir Đorđević“ za lepotu govora kao glavni protagonista u drami Franca Kafke „Zamak“, nagradu grada Beograda za filmsku umetnost i nagradu „Iu Fipresci“ za najboljeg glumca prethodne sezone.
2010. godine su mu dodeljene: nagrada za najbolja glumačka ostvarenja na Šestom festivalu mediteranskog teatra „Purgatorije“ u Tivtu i nagrada „Srebrni delfin“ za ulogu u filmu „Žena sa slomljenim nosem“ u Portugalu. Godine 2012. mu je uručena nagrada „Branka i Mlađa Veselinović“ za ulogu u komadu Branislava Nušića „Sumnjivo lice“. Takođe je dobitnik četiri godišnjih nagrada JDP-a.
Bogato stvaralaštvo ovog glumca je gotovo nemoguće pretočiti u kraću formu teksta, kao i uloge po kojima ga svi pamtimo. Neke od najpoznatijih su svakako uloga Kaje iz filma "Nebeska udica", Zlatka u seriji "Porodično blago", policajca u filmu "Munje!", uloga Zlaje iz filma "Artiljero", Jovana Despotovića iz serijala "Ubice mog oca", taksiste iz filma "Bure baruta"...
Osim po ulogama, Nebojšu Glogovca pamtimo i po brojnim mudrim mislima koje su pune istine i koje nas uvek duboko dotaknu.
O prolaznosti
- Vreme je naš najveći neprijatelj, nisu ljudi. Ljudi su prolazni kao i sve ostalo, ali vreme će uvek biti tu da vam oduzme sve. Godine, mladost, ljubav, sećanja, voljene osobe, a na kraju i vas. Vreme nikom ne prašta. Od vremena još niko pobegao nije.
O tome šta je duša
- Duša je sve ono što nas vuče ka ljubavi, idealima, dobroti, čovekoljublju, empatiji. Ljudska duša je neka promisao, kosmička sila u nama koja nas čini bližim Bogu i razlikuje nas od životinja i čini nas višim bićima.
O zaboravljanju vrednosti
- Dobrota je prezrena, odnosno obezvređena. Sve te uzvišene i neopipljive vrednosti ljudskog duha – poput hrabrosti, poštenja, vernosti, bezuslovnog prijateljstva i ljubavi – danas su ismejane i nisu popularne. Važno je samo koliko ste ljudi prevarili. Ako ste prevarili mnogo ljudi i pritom zaradili, onda ste namazani i mnogo ste pametni. Time dobijate poene i niko vas neće prezreti.
Kakva bi trebalo da bude idealna žena?
- Kako ja nisam idealan, ne očekujem ni savršenu ženu, niti to postoji. Dobra je ona koja se uklapa u tvoje prednosti i mane, kada jedno drugo popunjavate i dopunjavate i kao planinari jedno drugo vučete uz uže i pravite zajednicu od ta dva krnja objekta, kakvi smo mi ljudi. Svako od nas je pomalo krnji, ponegde mnogo jak, ponegde slab i prihvatiti jedno drugo sa svim manama i vrlinama može da bude blizu idealnog.
O energiji i svakodnevici
- Ako sijaš, sjajno je, ako mračiš, mračno je.
BONUS VIDEO: NEDELJKO NEĐO DRAŽIĆ: OVO JE MAGIJA KOJOM SAM ZVEZDU ODVEO U BARI (VIDEO)