Snimanje filma započelo je na Vidovdan ove godine, a cilj je bio da ovo umetičko delo široj javnosti prikaže do sada znane i neznane detalje bitke koja je trajala 67 dana, a tokom koje je poginulo 108 pripadnika tadašnje Jugoslovenske Narodne Armije.
Manje od dva meseca kasnije, čitava priča naišla je na veliku prepreku, a veliko je pitanje da li će biti snage i volje da ona bude prevaziđena.
Obelodanjeno je da je film prestao da se snima, pokuljala je u javnost „prljava voda“, a saznali smo, u najkraćem, da postoji nepomirljiv sukob između filmske ekipe i producenata.
Sve zvuči banalno: producenti zahtevaju od režisera Balše Đoga da promeni scenario i „olakša“ priču kako bi se brže snimili i film i televizijska serija. Autor na to ne pristaje, jer je snimanje odmaklo, i sada je Bitka na Košarama – ponovo žrtva.
Nebitno je ovde da li je u pozadini svega sukob koncepcija, umetničkih pogleda i ideja ili samo ucveljenih sujeta.
Nebitno je i da li se iza spora kriju finansijski razlozi, marketinške zakonitosti, pravila divljeg tržišta koja nagrizaju i kulturu.
Nebitno je čak i da li su se u sve uplele i neke zakulisne političke igre, jer se nekima, naročito spolja, sigurno ne bi dopala filmska saga o junačkoj odbrani srpske zemlje.
Sve je to nebitno u ovom trenutku.
Bitno je da sa ovom groznom epizodom pod hitno mora da se prekine. Odmah!
Ako to nisu u stanju sami da urade filmski radnici kojima je povereno snimanje, onda bi morao da se umeša neko jači – ministarstvo, vlada, vrhovni komandant.
Jer Bitka za Košare ne sme više nijedan dan da bude predmet sitnošićardžijskog inaćenja i sramoćenja pojedinaca.
Autoriteti koji imaju poluge moći i koji su obezbedili i novac za film, istog trenutka moraju da pronađu rešenje da preseku užasno spletkarenje i natezanje i da se snimanje filma nastavi. Inače će i sami snositi odgovornost za blamantnu i nedostojnu mrlju na istorijskoj bici.
Bitka za Košare nije samo savremeni srpski mit. U taj rat su poslati mladići sa služenja redovnog vojnog roka koji su imali 20, 21, 22 godine. Ostavili su kosti u snegu Prokletija.
Njihovi roditelji, braća i sestre nisu ih dočekali. Ali će zauvek biti ponosni na njih. Kao što će biti ponosna i Srbija.
Zato niko nema pravo da stavlja sebe ispred uzvišenosti teme i da kalkulantski žonglira pred herojima Košara.
Vidovdan, kad je počelo snimanje Košara, jeste nosio uvek i neki usud kroz našu istoriju. Ali danas je Preobraženje – šansa, a u ovom slučaju i obaveza, da se sve opet preokrene.
(Izvor: Glas javnosti/Sputnjik)