Kovačević je govorio o političkoj upotrebi jezika i pisma kroz istoriju koja je dovela do pokušaja stvaranja političkih jezika poput crnogorskog i bosanskog.
Hrvatska je današnje granice stekla veštim preuzimajem srpske štokavice i ijekavice dok su Srbi maštali o jugoslovenstvu, kaže Kovačević i dodaje da Srbi uskoro neće znati da čitaju ćirilicu. To će, kaže Kovačević, iziskivati da se kompletno naučno i kulturno stvaralaštvo prebaci sa ćirilice na latinicu.
Poražavajuće je da sve što se štampa na latinici u njujorškoj biblioteci biva pripisano hrvatskoj kulturnoj baštini. Narodna biblioteka srpske pisce iz Bosne kategorizuje kao pisce izmišljenog bosanskog jezka.
Kovačević objašnjava kako smo zbog zabluda jugoslovenstva, od Vukove reforme i standardizacije srpskog jezika za Srbe sva tri zakona odnosna vere, stigli do stvaranja političkih nacija na bazi preuzimanja srpskog jezika.
Kao jedan od tvoraca Zakona o upotrebi jezika i zaštiti ćirilice, Kovačević smatra da je to samo mali korak u dobrom pravcu.
Kovačević smatra da će Zakon o rodnoj ravnopravnosti zadati razoran lingvistički udarac srpskom jeziku i društvu.