Venčali su se na njen rođendan, 25. aprila. Ona se borila s rakom dojke deset godina, a s njom je bio do posljednjeg trenutka, 7. juna 2012. godine. Umrla mu je na rukama.
Upoznao ju je u zrelim godinama, kada je već iza sebe imao dva braka i troje dece. Opisivao ju je kao srodnu dušu, a na njen spomen pri razgovoru s medijima, imao je samo reči hvale. Svoj su privatni život držali daleko od očiju javnosti, a zajedno su proveli dve decenije. Odlučili su da se otisnu u bračne vode kada su shvatili da se bliži fizički rastanak, odnosno kada je već postalo jasno da će uprkos tome što je nekoliko puta pobedila zloćudnu bolest, izgubiti posljednju bitku s istom.
Dok se lečila, iskušali su sve moguće metode lečenja - konvencionalne i alternativne, ali nažalost nije joj bilo spasa. Bolest joj je presudila. Sahrana njegove najveće ljubavi održao se u krugu uže porodice u primorskom gradiću Kopru, u Sloveniji, a kolege su tada ispričale da se s njenim odlaskom Mustafa jako teško nosio. Prvih dana nije bio u potpunosti svestan da je više nema, a kad se našao u društvu, bio je uvek tužan. Često su zajedno sarađivali jer je Slavica bila kostimografkinja, a svi koji su ih poznavali govorili su o njima kao skladnom paru koji je zajedno letovao i često igrao golf i tenis. - Brinite za mojeg Muju - bile su njene poslednje reči u razgovoru s prijateljicama koje su je nakon što je obolela često posećivale u njenom stanu u Ljubljani.
On novinarima nikada Slavicu nije oslovljavao kao suprugu, već svojom ljubavlju, dragim, hrabrim i nadarenim bićem s kojim se divno slaže i s kojim želi podeliti ostatak svog života.
(Glas javnosti)