Albert Ajnštajn je imao dve žene, ali je odnos sa prvom suprugom Milevom Marić možda i najpoznatiji.
Ljubavna pisma koja je Ajnštajn slao Milevi Marić sada su prodata na aukciji kuće Kristis, piše Dojče vele.
Za života je Ajnštajn (1879-1955) bio neka vrsta pop zvezde među naučnicima, nakon što je tokom 1905. kada je imao samo 26 godina, objavio nekoliko epohalnih radova. Jedan od njih – Specijalna teorija relativnosti – doneo mu je svetsku slavu. Već 1921. Ajnštajn je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Ali, odakle mu snaga i inspiracija da sve to postigne?
Njegov moto je mogao da glasi „nauka, ljubav, kafa“, smatra Jirgen Ren, profesor za geoantropologiju na Institutu Maks Plank u Jeni i istoričar nauke. Ren je jedan od izdavača zbirke pisama između Ajnštajna i njegove prve žene Mileve Marić koja su oni razmenjivali od 1897. do 1903. nazvane „U nedelju te ljubim usmeno“ (2005).
Pisma su deo „Zbornika radova Alberta Ajnštajna“ koji je 1987. u SAD objavila Prinstonska univerzitetska štampa, na čijem priređivanju je radio i Ren.
„Pisma su tada tek bila otkrivena. Moj zadatak je bio da ih pročitam, komentarišem i smestim u istorijski kontekst. To je bio senzacionalan materijal, jer nije sadržavao samo izjave ljubavi, već i naučni materijal iz Ajnštajnove najkreativnije faze, o kojoj je razmenjivao mišljenja sa svojom tadašnjom devojkom, a budućom ženom.“
Pisma ne svedoče samo o emotivnom životu mladog Ajnštajna, već i o nastanku njegovih naučnih teorija.
Ajnštajn i mlada Srpkinja Mileva Marić (1875-1948) upoznali su se 1896. na švajcarskom Tehničkom univerzitetu u Cirihu. Njemu je bilo 17, a njoj 20 godina. On je naknadno maturirao u Švajcarskoj, jer je u Minhenu napustio gimnaziju. Ona je došla da studira iz Vojvodine koja je tada bila u sastavu Habzburške monarhije. U Zagrebu je pohađala Mušku gimnaziju, pa je upisala fiziku u Cirihu kao jedina žena na svojoj godini i kao prva Srpkinja uopšte.
Verovatno se Ajnštajnu dopalo to što je Mileva bila jedinstvena. Tih godina je gutao Šopenhauera, zastupao je antiburžoaske stavove. Između njih se rodila posebna ljubav: „Uz nju je Ajnštajn mogao da poveže ljubavni i naučni život. Oni su bukvalno mogli da pričaju o svemu“, kaže Ren. Očigledno je Mileva matematički bila ravnopravna s Ajnštajnom, zašto bi inače stručna javnost sve do danas vodila raspravu o njenom udelu u razrađivanju teorije relativnosti.
Šest godina koliko traje prepiska su ključne za Alberta i Milevu. Bili su mladi i zaljubljeni. „Dragi Jazavčiću (nadimak od milja) baš si mi mila, draga moja curo… kako je lepo bilo prošli put, kada sam tvoj mali lik smeo da stisnem uz sebe, kako priroda zapoveda, budi najnežnije poljubljena, dušo draga!“
Ovo je Ajnštajn napisao 1901. Mileva je te godine ostala u drugom stanju i januara 1902. radila je u Novom Sadu vanbračno dete, devojčicu. Venčanje je usledilo 1903. i još dva sina.
Albert je još 1912. započeo vanbračnu vezu s glumicom Elzom Lovental, svojom bliskom rođakom i sa očeve i sa majčine strane. Njoj je 1913. pisao da je Mileva „neprijateljsko stvorenje bez humora“. U drugom pismu je napisao: „Svoju ženu tretiram kao radnicu koju ne mogu da otpustim. Imam svoju spavaću sobu i izbegavam da budem sam sa njom.“
A svojoj supruzi Milevi je 1914. napisao: „Odričeš se svakog ličnog odnosa samnom. Ne možeš da očekuješ od mene nikakvu nežnost, niti ćeš da me optužuješ za bilo šta.“
Mileva se vratila u Cirih sa sinovima, a Albert je ostao da živi sa Elzom u Berlinu. Februara 1919, kada je prošlo zakonskih pet godina razdvojenog života, Mileva i Albert su se razveli. Ajnštajn se u okviru brakorazvodne parnice složio da će, ako dobije Nobelovu nagradu, novac dati Milevi. Nobelovac je postao dve godine kasnije – i ispunio svoje obećanje.
Glas javnosti/D01S