Pisac takozvane "lake literature" koju je prema mnogima najteže pisati oblikovao je sentimentalno vaspitanje mnogih generacija, a Beograd mu je bio nepresušni izvor inspiracije.
U jednom davnom intervjuu svojevrsnoj intimnoj abecedi gde je odgovarao na mnoga pitanja otkrio je u par reči mnoge detalje o sebi ali i suštinu koja često promakne.
Taj intervju prenosimo u celosti:
"- Ime i prezime?
- Momčilo, Gojka, Kapor
- Datum rođenja?
- 8. april 1937.
- Mesto rođenja?
- Bio sam predviđen da se rodim u Firenci, gde su se rodili svi slikari koje volim. U moje vreme, naime, bebe su još uvek donosile rode. Moja roda je imala prinudno sletanje u Sarajevu, zbog večne magle koja tamo vlada vekovima.
- Mesto boravka?
- U Oblacima Đanga Rajnharta.
- Zanimanje?
- Akademski slikar i naivni pisac. Za slikara sam učio, a za pisca, nisam. Uostalom, gde se to i uči? Na primer, Lav Nikolajevič Tolstoj je po zanimanju bio grof, Anton Pavlovič Čehov, lekar, Fransoa Vijon secikesa a Antoan d Sent Egziperi , avijatičar - da ne pominjemo Čarlsa Bukovskog, koji je bio poštar.
- Od čega živite?
- Od nedostatka dokaza.
- Šta najviše prezirete?
- Vlast.
- Čega se plašite?
- Da se ne uplašim.
- Najdraži film?
- Atalanta, Žana Vigoa.
- Omiljena knjiga?
- Mali princ, Egziperija.
- Omiljeni književni lik?
- Stendalov Žilijen Sorel.
- Kad kažem Beograd, mislim na...
- 011
- Cvet?
- La petit fleur, u izvođenju Klod Litera.
- Piće?
- Prepečenica od šljive madžarke.
- Cigarete?
- Kent i duvan, zvani trebinjac.
- Šetnja?
- Oko labudovog jezera.
- Odeća?
- Proza u trapericama.
- Postoji li večna ljubav?
- Nisam večan, pa ne znam.
- Koliko ste žena imali u životu?
- Nedovoljno.
- Čime se osvajaju žene?
- Ne znam, nikada nisam osvojio nijednu ženu. Uvek su one osvajale mene, dozvoljavajući mi, naravno, privid da sam ja bio glavni.
- Bez čega ne biste mogli da zamislite život?
- Bez sebe.
- Šta smatrate najsvetijim trenutkom u životu?
- Pričest,
- Šta je za vas potpuna sreća?
- Postoji jedna divna pesma u prozi, američkog pesnika Karla Sanberga, koja se zove Sreća, o čoveku koji obilazi učene ljude, filozofe i mudrace, pitajući ih šta je sreća, a niko nije umeo da mu odgovori na to pitanje. Jedne nedelje, šetajući se Central parkom u Njujorku, video je kako na travi, na prostrtom ćebetu, sedi porodica Mađara; piju pivo iz burenceta a neko svira u harmoniku dok okolo igraju deca. Shvatio je da je to sreća. Sreća je, naime, nešto vrlo blizu nas, ali mi to otkrivamo ili kasno ili nikad".