Milutinović je rođen u Nišu 11. septembra 1880. Bio je jedan od najtalentovanijih i najomiljenijih glumaca, član Narodnog pozorišta u Beogradu od 1899. do smrti.
Zahvaljujući retkom umetničkom temperamentu, svom izgledu i glasu igrao je herojske i romantične uloge u pozorištu, koje su mu donele veliko poštovanje i popularnost. Glumio je Romea, Don Karlosa, Otela, Urijela, Hajduk Veljka, Maksima Crnojevića, Cara Dušana, Mitketa u Koštani.
Spada u glumce koji su tekst izovarali gromkim glasom. Njegov glas je snimljen i sačuvan i nalazi se u fonoteci Muzeju pozorišne umetnosti Srbije.
Dobrica Milutinović i danas doprinosi glumačkoj sceni tako što se kao prestižna nagrada za životno delo srpskim glumcima zove Dobričin prsten, po ovom umetniku.
Godine 1937, povodom 40-godišnjice rada, dodeljen mu je prsten koji se, u istovetnoj kopiji, od 1980. dodeljuje kao prestižna nagrada za životno delo srpskim glumcima i nosi ime Dobričin prsten.
Pozorište u Sremskoj Mitrovici 1974. godine dobilo je naziv „Dobrica Milutinović" i redovno uz "Dobričin prsten" dodeljuje plaketu sa njegovim likom i imenom laureatu ove nagrade.
Svake godine dobija se samo jedna nagrada „Dobričin prsten“, a prva je dodeljena 1980. godine i njen dobitnik bio je Ljuba Tadić.
Veliki glumci dobijali su ovu nagradu, a ovo su neki od njih: Mira Stupica, Mija Aleksić, Zoran Radmilović, Danilo Bata Stojković, Petar Kralj, Olivera Marković, Rade Marković, Mira Banjac, Vlastimir Đuza Stojiljković, Stevo Žigon, Mihailo Janketić, Svetlana Bojković, Bora Todorović, Predrag Ejdus, Voja Brajović,Jelisaveta Seka Sablić, Ružica Sokić, Milena Dravić, Nebojša Glogovac i Mirjana Karanović.