Glas Javnosti

INTERVJU: ILIJA MIROVIĆ, PROFESOR MATEMATIKE I STRIP ZALJUBLJENIK: 'Gorski vijenac kroz strip približavamo novim generacijama'!

Kultura
Autor: Glas javnosti

Strip je od ranih dana bio sastavni deo života Ilije Mirovića, profesora matemetaike i aktuelnog direktora OŠ Gornja Varoš u Zemunu. Ovaj profesor matematike i iskreni strip zaljubljenik koji su svojoj kolekciji ima preko 20 hiljada naslova devete umetnosti nedavno je objavio prvi stripsku verziju Njegoševog gorskog vijenca i u intervjuu za Glas Javnosti govori o tom poduhvatu.

Kako i zašto baš Gorski vijenac u stripu u ovom trenutku?

-Rekao bih da ovde imate tri pitanja pa ću tako I da odgovorim. Zašto? Pre bi trebalo postaviti pitanje Zašto to do sada nije niko uradio? Strip na ovom podneblju ima tradiciju dužu od veka. I istina je da se u više navrata u Srbiji I Jugoslaviji nalazio jedan od jačih svetskih centara stripa. Na primer između dva svetska rata ili osamdesetih godina dvadesetog veka. Međutim, ja lično smatram da je najveći nedostatak bila slaba zastupljenost domaće literature u stripu. Mislim, bilo je, ali sporadično I nedovoljno. Više se povlađivalo nekim stranim pravcima u ovoj umetnosti, najviše američkim I zapadnoevropskim. Prvo licencnim izdavanjem njihovih stripova, a zatim I produkcijom stripova po uzoru na te pravce. Bilo je, naravno, dobrih primera. Naročito između dva rata za šta su uglavnom zaslužni strip autori ruskog porekla. Ali šta je zanimljivio? Mogli smo u našim izdanjima pročitati I po pet šest različitih strip interpretacija Olivera Tvista ili Toma Sojera dok je stripova po delima domaćih autora bilo vrlo malo. Dakle, Zato! Želja nam je u Formi B da izdamo što više interpretacija domaće kvalitetne lektire u stripu. Povezivanjem ove dve stvari želimo da damo doprinos povratku čitanju I lektire I stripa kod mladih naraštaja. Eto da otkrijem da je nacrtana I Luča mikrokozma a privodi se kraju I Hajduci od Nušića. Naravno, Gorski vijenac je bio životna želja nas trojice iz Forme B: Predraga Roćenoviča, Radojice Todorova i mene. Nije to ideja od skoro. Odavno je je to tinjalo. Ali tu dolazimo do Kako. Pokušavali smo unazad pet šest godina da dogovorimo crtanje ovog dela u stripu sa više domaćih autora, ali bezuspešno. Moglo bi se reći da je novac bio u pitanju, ali to je, iako važan, bio najmanji problem. Veći problem je bio pristup ovom delu. Bilo je pokušaja I ranije da se uradi ovaj strip, ali po mojoj proceni neuspešno. Možda je nabliži realizaciji bio čuveni crnogorski autor Luka Lagator, ali njegov umetnički stil nije odgovarao širokoj publici (po mom mišljenju). I u jednom trenutku, analizirajuči nekoliko stripova Geze Šeteta, strip autora iz Tavankuta, učinilo mi se da bi on mogao da odgovori ovom izazovu. Geza je uradio više stripova sa biblijskim temama. Najpoznatije su mu Isus, reč božja I Knjiga I Jovu (u izdanju Forma B). Geza se sa oduševljenjem I ogromnim enuzijazmom bacio na posao. Prvo je nekoliko meseci studirao Gorski vijenac, a zatim uradio kostur – skicu dela na sto četrdestr strana. Pošto nam se to dopalo, Geza je krenuo da radi konkretno stranu po starnu lavir tušem I za manje od godinu dana strip je bio završen. Pošto smo u startu imali ideju da izdamo ovaj strip na oba pisma, u jednom zajedničkom razgovoru sa Gezom I Mikicom Ivanovićem dogovorili smo se da Mikica po gezinim skicama uradi svoju verziju koju ćemo objaviti na latinici (Gezina varijanta je na ćirilici). A vrhunac svega je što je naš svetski čuveni strip autor Željko Pahek prihvatio da uradi naslovniciu. I ono treće pitanje Zašto u ovom trenutku. Možda aludirate na političku situaciju u Crnoj Gori? U svakom slučaju jasno je iz ovog što sam ranije rekao da smo želeli da Gorski vijenac u stripu izađe mnogo ranije. Bilo bi zanimljivo da smo uspeli da ga izdamo u vreme litija u Crnoj Gori, ali ni sad nije kasno. Mislim da je izdanje stripa po delu jednog srpskog vladike (vladike Rada) veliki doprinos borbi srpskog naroda u Crnoj Gori. Želim da kažem da smo pripremili I poklon primerke istaknutim ljudima srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori kao što su Mitropolit Amfilohije I otac Gojko Perović koje ćemo im uručiti prvom prilikom. Rekao bih, što se trenutka tiče, da je za pravu stavr svaki trenutak dobar.

Da li je bilo lako pronaći prave crtače za ovakav projekat?

-Na ovo pitanje sam već odgovorio. Verujem da bi I neki drugi domaći autori sa različitim uspehom uradili ovaj posao, ali mislim da se u Gezi Šetetu sabralo nekoliko ličnosti pa kao da je višečlani tim radio na ovom projektu. Samo oni koji su ga upoznali shvataju veličinu njegovog talenta I energije sa kojom bez imalo straha pristupa svakom crtačkom zadatku. Što se tiče dela koji je uradio Mikica Ivanović imali smo sreće što je neko vreme trajalo vanredno stanje. O čemu se radi? On je, naime, toliko zauzet umetničkim delima zidnog slikarstva: oslikavanje crkava, murala u vrtićima I školama tako da ga je vrlo teško uhvatiti da radi neki statičan posao duže vreme koji podrazumeva sedenje danima u kući (eto, hvala korioni ). Inače, zbog ovih njegovih dela ima I zalužen nadimak srpski Mikelanđelo. Sa njima dvojicom Forma B sarađuje već duže vreme I za tu saradnju imamo samo reči hvale.

Šta za vas lično znači Gorski Vijenac i Njegoševo delo?

-Ja sam odrastao u Crnoj Gori. I Peđa I ja smo iz onog dela crnogorskog naroda koje se diči srpskim poreklom koje neretko I sam Njegoš često podvlači u svojim delima. Međutim, za mene Gorski vijenac predstavlja mngo veću stvatr od obične lektire lokalnog karaktera. Poruke koje na svakoj strani ovog dela možamo naći bile su mi životna maksima u mnogim životnim situacijama. To je delo na kom sam vaspitavan I ja I generacije mojih rođaka I poznanika. A prilično ga je teško pročitati I ispratiti I nekom (naročito đacima) ko je odrastao na crnogorskom dijalektu, a kamoli onima koji nisu. Mislim da će oslikavanje ovog dela, predstavljanje u stripu, pomoći mnogima da ga bolje razumeju I shvate. Iz iskustva znam da više od polovine učenika ili ne pročita sa razumevanjem ili u opšte ne pročita ovaj najveći biser srpske literature. 4. Kako ste uskladili pozive profesora matematike, direktora škole i strip izdavača Kad čovek radi ono što voli onda ništa nije teško. Ljubav prema matematici I stripu paralelno gori u meni još od predškolskih dana. Što se tiče direktorovanja, kad sam se prihvatio toga onda se trudim da I to radim optimalno. Naravno, tu poziciju pomalo koristim I za promociju stripa kod maldih naraštaja. Obično prvaci za kraj prvog polugodišta dobiju na poklon neki strip na ćirilici kao nagradu što su savladali azbuku. A na kraju godine dobar deo učenika koji su završili razred sa odličnim uspehom ili su na bilo koji drugi način doprineli afirmaciji škole, dobiju na poklon osim knjige I neki kvalitetan strip. A izdanje Gorskog vijenca smatram svojim doprinosom kvalitenijem obrazovanju naše dece.

foto: Facebook

Šta je ono što nam je Forma B pripremila za ovaj mesec a šta nas očekuje u budućnosti?

-Nedavno smo (pre Gorskog vijenca) izdali dva albuma domaćih autora. Od željka Paheka album Legija nepromočivih - po prvi put svih šezdeset strana u boji I Integral Lijanko scenariste Dušana Vukojeva I crtača Radiča Mijatovića. Lijanko je strip koji je osamdesetih godina izlazio u školskom listu Neven urednika Mike Antića. Strip je ostao nepoznat ostaloj čitalačkoj publici Jugosklavije jer je distribuiran samo na teritoriji Vojvodine, a zbog monopola Dečjih I Malih novena. Sledeći stripovi koji nam izlaze u nredna dva meseca su Brendon 34 I Brendon special 4, zatim trobroj Morgan Lost Crne novele I dve knjige Dečak sa divljeg zapada 16 I 17. Potom sledi opet jedan domaći album: Bendžo Kosta Brane Nikolića

Koliko je pandemija korone naštetila srpskoj i stripskoj strip sceni?

-Eto, malopre navedoh da smo imali I koristi. Šalu na stranu, pandemija je imala užasan uticaj na strip scenu kao I na sve ostale aspekte života. Nije realizovan ni jedan važniji strip festival. Izuzetak su pre desetak dana strip vikendi u Beogreadu I Novom Sadu. Ali izostali su Beograski SKC, Beogradski TRAS, Niški, Leskovački… Održani su samo online festivali u Somboru I Prizrenu. Najveći hendikep je, svakako, odlaganje Beogradskog sajma knjiga. Forma B je imala rezervisan štand u hali 1 zbog promocije Gorskog vijenca, ali eto…

Kako mlade vratiti stripu i čitanju uopšte, sa mladima stre u kontaktu, imaju li interesovanja prema pisanim stvarima?

-Teško! Mislim da napredak tehnologije ide tako neverovatnom brzinom da je vraćanje mladih na čitanje knjiga I stripova u obimu od pre raspada Jugoslavije naučna fantastika. No, to ne znači da sam pesimista. Tiraži su nekad bili u desetinama hiljada primeraka, a sada su petsto do hiljadu. To je realnost I ne treba kukati zbog toga. Dobro je da strip stvaralaštvo I dalje postoji makar I u ovako smanjenom obimu. Čak sam ubeđem da se nikada neće ugasiti. Ja, koliko god mogu, uvek propagiram I zastupam ovu, svuda u svetu, priznatu umetnost. I verujem da sam često uticao da se aktivira neki novi čitalac ili čak autor.

Na kojim ste književnim i strip junacima vi odrasli?

-Ja možda nisam neki tipičan primer. Zato što sam gutao svu literauru. I književnu I stripove. Moj otac je pasionirani skupljač knjiga tako da sam od detinjstva imao pristup hiljadama naslova. Njegova ljubav prema knjigama se prenela na mene. Od lektire ne postoji knjiga koju nisam pročitao. A verovatno da ne postoji ni roman koji nisam pročitao od Žila Verna, Karla Maja I ostale omladinske literature, Kasnije sam se više zainteresovao za naučnu fantastiku. Međutim, paralelno sam počeo da čitam I stripove, Prosto sam ih gutao. Često sam stajao razočaran pored trafike u Budvi (tamo sam odrastao) jer nije stigao neki strip zbog nevremena. Dakle, prvo Mirko I Slavko, pa Miki, Kremenkov zabavnik… Onda sam kupio Komandant Mark (Zlatna serija 84) I ode sve do đavola… Boneli, Boneli, Boneli… Ali brzo sam otkrio I Stripoteku, Eks I ostala blaga… Junaci? Teško ih je izdvajati. Sve sam ih obožavao. Ali možda: Princ Valijant, Asteriks, Tajanstveni Alan, Piton (u Politikinom zabavniku)…. Onda je stigao I Alan Ford I tako dalje.

Koja bi bila vaša poruka mladim strip autorima i izdavačima, kako ostati u tom poslu?

-Možda da citiram Njegoša: Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka. Ili Vojvodu Mišića - Ko sme, taj može. Ko ne zna za strah, taj ide napred.

(Glas javnosti/S. Milovanović)

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR