U tišini svetih hramova i manastira, među zlatom okovanim ikonama i moštima svetitelja, vernici često osećaju duboku dilemu: kako pravilno celivati ikone i mošti svetitelja? Ova duhovna nedoumica može postati još izraženija kada posmatramo druge kako pristupaju svetinjama na način koji se razlikuje od našeg učenja i navika. Nismo li svi bar jednom zastali, pitajući se da li naše poštovanje i ljubav prema svetiteljima izražavamo na ispravan način?
U ovom duhovnom putovanju, odgovore na ova pitanja daje iguman manastira Tumane, otac Dimitrije, čija reč donosi smirenje i jasnoću.
- Celivajući mošti i ikone ugodnika Božjih mi projavljujemo na očigledan način bogopoštovanje, ali i poštovanje prema svetitelju koga je Bog proslavio - počinje iguman Dimitrije, osvetljavajući suštinu našeg pristupa svetinjama.
- Pristupivši svetinji, načinimo dva pojasna poklona, prekrstimo se, sa pažnjom celivamo svete mošti, načinimo još jedan pojasni poklon, pa se u miru i radosti, poklonivši se svetitelju, poklonimo se i sabranju vernih i udaljimo se sa nadom da je Gospod čuo našu molitvu, a da će je svetitelji u ime naše Gospodu prineti.“
U ovim rečima otkrivamo ne samo pravilnu formu, već suštinu i dubinu duhovnog iskustva koje celivanje ikona i moštiju donosi. Pokloniti se, prekrstiti se i celivati – to nisu samo gestovi, već činovi koji nas povezuju sa Božijom milošću i svetiteljima koji posreduju za nas pred Gospodom. U tim trenucima, našim dušama nudi se prilika da se uzdignu iznad svakodnevnih briga i da pronađu mir i radost u prisustvu svetih.
Dakle, kada sledeći put stanemo pred ikonu ili mošti svetitelja, setimo se reči oca Dimitrija i sa srcem punim vere i ljubavi, celivajmo te svete darove, svesni da svaki naš poklon i molitva donose duhovno blago i milost u naše živote.
Glas javnosti/R01S