„Znao sam da on postoji, ali sam mislio da je definitivno otišao u alternativne prostore“, rekao je Bjelogrlić u intervjuu za Nedeljnik.
On je rekao da je „do početka ovih protesta bio u nekoj vrsti ‘socijalne depresije“.
„Zahvalan sam Bogu na mojoj porodici, prijateljima i ljubavi koja me čini srećnim i zadovoljnim, ali u odnosu na društvo i zemlju u kojoj živim bio sam duboko nesrećan“, rekao je Bjelogrlić.
Kako je dodao, sveopšta apatija uz tihi konsenzus mirenja sa izgubljenom bitkom za normalno društvo, uz neizbežnu i netačnu argumentaciju „da je ovde uvek tako bilo“, činila ga je dezorijentisanim i usamljenim u nadanjima.
„Onda su se desili protesti, uz ogroman strah od ponovnog razočaranja, prigrlila me je zaboravljena energija buntovnog Beograda. Nova mladost na ulicama ulila mi je novu nadu. Ako ništa drugo, nisam bio više usamljen“, rekao je Bjelogrlić.
Glas javnosti/B04S