U fokus interesovanja vratio je i još jednog velikog umetnika sa ovih prostora - Kemala Montena.
Na samom kraju filma, Toma na koncertu u Sarajevu, u vreme kada se Jugoslavija već uveliko raspada, sa Kemalom Montenom i Davorinom Popovićem izvodi pesmu Jadranke Stojaković “Što te nema”.
Reč je o jednoj od najemotivnijih scena filma jer simbolizuje, baš kao što filmski Toma i kaže:
“One kojih više nema i onoga čega više neće biti”.
Iako je Toma Zdravkoić zaista bio veliki prijatelj i sa Kemalom i sa Davorinom i jeste jedan od poslednjih koncerata održao u sarajevskoj Zetri, ovo je fiktivna scena. Ideju za pesmu, kao i za Tominu repliku, ispričao je nedavno Dragan Bjelogrlić, dala je njegova ćerka jer je to “najtužnija pesma koja postoji”.
Ali, šta se JESTE DOGODILO?
Toma i Kemal bili su veliki prijatelji.
- Njegova pesma krene iz pete, pa prolazi kroz stomak, kroz srce i dušu, i na kraju izlazi kroz glas i emociju - ljudi to osete. Nismo se družili kao pevači, iz interesa, već kao prijatelji. Sa njim mi je bilo lepo i kad pevam i kad pijem, kad plačemo i kad se smejemo - govorio je Monteno dodajući da je Zdravković “satkan od emocije”.
Kemal je za Tomu napisao jedna od njegovih najvećih hitova “Pesme moje”, a zajedno su na televiziji Sarajevo snimili i emisiju “Dva slavuja” u kojoj su obojica pevali sve pesme s tim što je Toma počinjao Kemalove pesme, a Kemal Tomine, piše Istorijski zabavnik.
Pogledajte: