1988. godine se prvi put pojavio na festivalu MESAM sa pesmom “Zar ja da ti brišem suze”.
Njegova emocija je bila ključ njegovog uspeha i ono što će ostati.
Džej Ramadanovski je pevao iz srca i tako zadobijao tuđa.
Imao je najbitniji faktor koji stvara zvezde i posvećene umetnike- neobičnu jednostavnost izbrušenu ulicom, životom punim uspona i padova i hrabrošću da podigne ruke u vis i sa osmehom zapeva šta god (publiku na koncertima je pitao “Kažite šta da pevam?”)
Uočili su ga tekstopisac Marina Tucaković i kompozitor Aleksandar Radulović Futa, tada najjači dvojac za stvaranje hitova.
Vreme koje je prethodilo početku njegove karijere je trošio u igranju klikera na Dorćolu, lutanju beogradskim ulicama i džeparenju prolaznika, tako završivši u domu za prevaspitavanje. Od raznoraznih mangupluka koje je činio, kako je rekao “da bi preživeo a ne zato što je stvarno bio mangup” do povremenih nastupa u kafanama- jedino tako je želeo da bude prepoznatljiv.
Džejeva energija je obeležila početak ozloglašenih 90-ih i jedan od načina za zaborav svega što je nailazilo je bila Džejeva interpretacija novokomponovanih folk pesama.
“Ja moram da kažem, neću da vas lažem”- možda je to stih koji najbolje opisuje njegovu pojavu i ličnost uopšte.
Stih po kome je poznat - “a mene s’ vama nema” nikada neće biti u potpunosti istinit, pa ni danas.
Podsetimo, Džej je imao operaciju na srcu i ovo je bio prvi put da istinski brine za svoje zdravlje.
On je preminuo upravo zbog ovog problema sa srcem, potvrdili su njegovi najbliži.
(Glas javnosti)