Sada su naučnici sa Kalteka, Univerziteta u Čikagu i Univerziteta u Pensilvaniji osporili tu već sumnjivu ideju koristeći podatke više od 30.000 posetilaca teretane koji su vežbali oko 12 miliona puta tokom četvorogodišnjeg perioda, i više od 3.000 bolničkih radnika koji su kolektivno oprali ruke 40 miliona puta u skoro 100 smena.
Analizirajući učesnike studije istraživači su otkrili da se neke navike formiraju duže od drugih. Pa tako je, na primer, za sticanje navike vežbanja potrebno u proseku oko šest meseci.
„Suprotno popularnom verovanju o „magičnom broju“ dana da se razvije navika, otkrili smo da su obično potrebni meseci da se stekne navika odlaska u teretanu, ali nedelje da se razvije navika pranja ruku u bolnici“, napisao je tim naučnika o ponašanju, na čelu sa Kolinom Kamererom sa Kalifornijskog tehnološkog instituta (Kaltek).
Pokušaj da se shvate navike, kako se stvaraju i kako se prekidaju, je od velikog značaja za psihologe. Navike, i dobre i loše, mogu da imaju ogromne posledice po naše zdravlje i blagostanje.
Novo istraživanje je samo jedno od nekoliko do sada sprovedenih koja su se bavila time koliko brzo ljudi stvaraju navike u okruženju u stvarnom svetu, van veštačkog područja psiholoških laboratorija.
Jedna značajna studija iz 2009. godine otkrila je da je ljudima bilo potrebno otprilike dva meseca da uspostave naviku koja je bila vezana za svakodnevnu radnju, na primer, jedenje doručka. Ali postojale su ogromne varijacije među 96 volontera: bilo je potrebno od 18 do 254 dana da ljudi osete da je njihova novoformirana navika postala automatska.
Te studije su se, međutim, oslanjale na ljude koji popunjavaju ankete kako bi prijavili svoje ponašanje, dok je nova studija analizirala podatke iz izvora o posetama teretani i praksi pranja ruku kako bi se videlo kada je stvarno ponovljeno ponašanje postalo navika.
Baš kao što su članovi teretane morali da se jave po dolasku, osobe uključene u odvojenu studiju, koja je pratila pranje ruku u bolnicama, morale su da skeniraju ličnu kartu svaki put kada su prale ruke.
Podaci su uključivali detalje koji su istraživačima omogućili da prouče određene varijable, kao što su doba dana ili dan u nedelji, kako bi utvrdili da li je to imalo uticaja na ponašanje pojedinca.
Ako je prošlo više vremena od kada su poslednji put otišli u teretanu, manje je verovatno da će se posetioci teretane vratiti, ali doba dana nije imalo mnogo uticaja na uobičajeno prisustvo ljudi.
Dve trećine posetilaca teretane su se držale istih dana u nedelji, a to su često bili ponedeljak i utorak.
Što se tiče njihove nove navike za vežbanje, za to je trebalo između četiri i sedam meseci, što je više nego dvostruko u poređenju sa onim što su otkrile prethodne studije.
Sa druge strane, bilo je samo pitanje nedelja pre nego što su zdravstveni radnici počeli rutinski da peru ruke.
To pokazuje da formiranje nove navike zaista zavisi od osobe, ali i od samog ponašanja, koliko vremena i truda je potrebno, kao i od samog pokretača. Ali za većinu nas, s vremenom i ponavljanjem, navike će se polako formirati – ako nađemo pravu motivaciju.
Studija je objavljena u PNAS, prenosi N1.