Glas Javnosti

KOLAŠINAC SPREČIO DA VOZ NALETI NA STABLO NA PRUZI: Sprečio železničku nesreću kod Mojkovca

Život
Autor: Glas javnosti

Kolašinac Miladin Vujisić (59) ispričao je za podgoričke “Vijesti” kako je 22. januara u zoru sprečio da na pruzi kod Mojkovca dođe do nesreće i putnički voz naleti na ogromno stablo koje se obrušilo na prugu.

Odbor direktora Železničke infrastrukture nije obavestio javnost o događaju, ali je za dobročinstvo nagradio Vujisića jer je „ljudskim postupkom“ sprečio da na obrušeno stablo naleti voz koji je trebalo da krene iz Mojkovca, što je moglo da izazove velika oštećenja na lokomotivi i infrastrukturi, ali i ugrozi živote putnika…

Vujisić za “Vijesti” priča da je bio pred jednim od težih izazova u životu, nakon što je vraćajući se s posla noćnog čuvara na gradilištu preduzeća GIS, naišao na stablo duže od dvadeset metara koje je palo preko pruge, na delu između Mojkovca i ukrsnice Trebaljevo. Kaže da je bio svestan da treba hitno reagovati jer je do očekivanog prolaska putničog voza iz Mojkovca tim delom pruge ostalo tek pola sata, piše N1.


„S posla sam krenuo rano oko šest sati ujutro, kako bih sa gradilišta prošao kroz tunel, došao do Trebaljeva u sedam sati i ušao u voz da odem do Kolašina. Na tridesetak metara na izlazu iz tunela ugledao sam ogromno stablo, koje se obrušilo niz strminu s leve strane pruge. Stablo, dugo bar 21 metar, prečnika 50-60 centimetara, ležalo je na pruzi koso, pod uglom od 45 stepeni i bilo mi jasno da hitno moram nešto učiniti, jer ako naiđe voz, uslediće katastrofa. Samo nekoliko sekundi sam razmišljao, a onda mozak počeo da mi radi ‘100 na sat’. Srećom, ostao sam priseban i počeo okretati telefonske brojeve”, rekao je Vujisić.

Šta ako je boz ipak krenuo

Priča da je prvo pokušavao da pozove Železničku stanicu u Kolašinu na mobilni broj koji je imao memorisan u svom imeniku, a potom i na broj fiksnog telefona. Prvi je, kaže, bio isključen, a na drugom veza zauzeta. Zatim je zvao policiju, obavestio o situaciji i objasnio da treba sprečiti polazak voza iz Mojkovca.

”U međuvremenu sam zvao i svog rođaka Ljubisava Vujisića koji je zaposlen na železnici i upravo bio krenuo na dužnost. Njemu sam takođe kratko i sažeto ispričao kakva je situacija. Sve vreme po glavi mi se vrzmala samo jedna misao – šta ako je voz krenuo, a sa stanice ne mogu da uspostave kontakt sa mašinovođom. Bili su to teški trenuci i strahovao sam od svega što je moglo da pođe po zlu. Srećom, nije. Obavešten je otpravnik, voz nije krenuo prema Trebaljevu, došli su radnici dresinom, motornim testerama iskidali stablo i oslobodili prugu. Ne mislim da sam uradio ništa posebno, reagovao sam ljudski i onako kako sam navikao tokom svog i životnog i radnog veka”, ističe Vujisić.


Sve se poklopilo, pa i da brzi voz kasni

Vujisić objašnjava da se mnogo šta tog jutra, koje je obeležilo pravo zimsko nevreme, poklopilo i doprinelo da se izbegne železnička nesreća. Naime, on je svake druge noći čuvar na gradilištu GIS-a, preduzeća koje sanira tunel 168. Na tom gradilištu drugi čuvar ne koristi prevoz voza od radnog mesta do kuće, pa i ne prolazi delom gde je stablo bilo obrušeno.

”Sve se poklopilo, bog je tako hteo da te noći ja budem u smeni i da prođem kroz tunel i naiđem na obrušeno stablo. Kolega ne koristi voz, odlazi s posla oko devet sati i ne ide prugom prema Trebaljevu. Pored toga, pre putničkog voza, trebalo je da prođe brzi voz, koji je kasnio. Ja sve to okolnosti objašnjavam božjom voljom i nije prvi put da mi se desilo da spasim nečiji život, a za sve sam to ‘nagrađen’ što sam i sam, bar 10 puta, iz nekih opasnih situacija izašao živ i zdrav”, kaže Kolašinac.

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR