I intuicija i vidovitost potiču od grčkog "videti", samo što se predmet gledanja uočava ne očima, već dušom. Tako je Platon smatrao da je intuicija sposobnost duše da vidi znanje koje se ne dokazuje.
Unutrašnje znalje koje se ne dokazuje, nešto jesdnostavno predosećamo i to je to. Otkuda – ni sami ne znamo. Mnogi teolozi veruju da kroz intuiciju sa nama govori naš anđeo čuvar i to tako što nam znanje predaju direktno u dušu. Međutim, materijalistički naučnici su priznali intuiciju, ali su pokušavali da je objasne i povežu sa aktivnostima mozga. Recimo, mozak nekih ljudi je u stanju da vrlo brzo prima informacije, obradi ih i pronađe pravi odgovor i to trenutno. Kako onda objansiti mnoge slučajeve predivđanja nesreće i to od svetski poznatih i priznatih imena?
Jedino u čemu su u pravu materijalistički naučnici jeste da je intuicija povezana za profesionalnom aktivnošću čoveka i njegovom ličnošću. To jest, češće radi u sferi u kojoj čovek radi. Intuiciju običnih ljudi naučnici nisu proučavali. A mnogi su sanjali noć pre neke nesreće da će se nešto loše desiti, pa upozoravali onoga koga su sanjali. Intuicija, razvijeno šesto čulo predstavlja igru svesti i podsvesti koju čovek ne ume ili ne može u dovoljnoj meri da koristi. Ipak, ima i onih koji jednostavno poznaju taj osećaj, odmah reaguju kada im se javi unutrašnji glas. Tako je Cezareva žena molila svog muža da ne ide na zasedanje Senata jer je ružno sanjala... Cezar je, ipak, otišao, iako je možda i njemu intuicija govorila da to ne čini.
Bilo kako bilo, intuicija je naučno priznata, dok vidovitost nije. Iako, u stvari - to je jedno te isto ...
(Glas javnosti/Beba mur)