Glas Javnosti

LAĆA OTVORIO DUŠU NA KOMEMORACIJI MAJCI: Nastavlja Marininu borbu protiv bolesti, od govora ANE BEKUTE cela sala jecala

Zabava
Autor: Glas javnosti

Danas je u Skupštini grada Beograda organizovana komemoracija čuvenom tekstopiscu, Marini Tucaković, kojoj prisustvuju članovi najuže porodice, prijatelja i saradnika.

Njen sin Milan Radulović Laća se na početku zahvalio svima koji su došli na skup u čast njegovoj preminuloj majci i izvinio se onima koje je eventualno zaboravio da pozove.

- Ne znam kako bi moja majka sada reagovala. Ona je uvek govorila da kad dođe trenutak njene smrti, bude kratka sahrana, pop koji lepo peva, što kraće da traje, a posle svi idite i napravite žurku. Pustite neke dobre narodnjake ili zabavnjake da se svi lepo provedete. Međutim, prosto nije trenutak za to. Mislim da moja majka nikad nije davala neki veliki značaj tome kako će se njena dela ili njen lik tretirati u budućnosti - započeo je Laća.

- Ona je prosto uvek radila i nikada nije obraćala previše pažnju na to. Ono što je mojoj majci bilo bitno jesu ljudi koji su je okruživali. Na nama je da od cele njene zaostavštine napravimo nešto društveno korisno. Ona je obezbedila sebi večnost svojim radom i sigurni smo da neće biti zaboravljena. Ono po čemu će ona između ostalog biti upamćena jeste njena borba koja je trajala poslednje tri godine - dodao je on.

- Borba za život, borba sa bolešću, od koje nikad nije odustala. U to ime, naš plan je da osnujemo fondaciju Marina Tucaković, koja će se baviti borbom protiv karcinoma dojke, kao nastavak njene borbe. Ono što ne bih voleo, zbog moje majke pre svega, iz poštovanja prema njoj da lamentiramo i da plačemo. Mislim da treba da budemo jaki i da izdržimo do kraja, pa kad dođu malo bolja vremena da napravimo tu žurku na kojoj ćemo pevati Marinine pesme i da se lepo provedemo - rekao je on.

Program je vodila voditeljka Dragana Katić koja je pozdravila sve prisutne, a pevačica Ana Bekuta držala je emotivni govor. Njena koleginica Jelena Karleuša sve vreme je brisala suze i jecala.

Bekuta se najpre obratila Futi i Laći, a onda krenula da čita.

– Ovo je već treći put da stojim, ili sedim kao sada, pred svetom i govorim o nekome koga sam volela i koga odjednom više nema. Poslednjih nedelja više sam plakala i čitala posmrtne govore, nego što sam pevala i radovala se. Zato nemojte da mi zamerite na nekom, eventualnom, lapsusu – počela je Ana.

– Marina mi sigurno neće zameriti i verujem da od svih nas očekuje smeh umesto suza i da bi htela, kada je budemo pominjali, da to bude bez patetike i plača. Na početku moram da kažem da je Marina Tucaković meni zaista promenila i ulepšala i život i karijeru i to nije floskula koju ljudi obično prosipaju kada ode neko drag. To je istina koja mora stalno da se naglašava. Sasvim sam sigurna da moja karijera ne bi bila ovakva kakva jeste da Bog nije spustio ruke na Marinu Tucaković i obdario je onakvim talentom – rekla je ona dalje.

Ama Bekuta- you (1)  

- Zbog Marine Tucaković imam hitove, zbog Marine Tucaković se volim sa svojom publikom, zbog Marine Tucaković mi moja publika veruje ono što pevam, zbog nje sam ono što jesam kao pevačica. Marine bi sigurno bez mene i bilo, mene bez nje ne bi. Marina Tucaković je poznavala ljudsku dušu i počašćena sam što je tako dobro poznavala i moju – nastavila je Ana.

- Pesme koje je napisala Marina savršeno poznavajući dušu svakog pevača i pevačice koji su kod nje dolazili kao kod psihologa i doktora, nemoguće je platiti novcem. Sve moje kolege i ja kod Marine Tucaković smo išli po svoju budućnost. Po muziku, po svoj hleb, po svoj razlog da živimo i pevamo. Marina je imala tu savršenu sposobnost skeniranja osećanja. Savršeno je znala kad je, koliko i kako neko tužan, besan, umoran, radostan i srećan. Ona je, kao majka svakog od nas, na sebe stavljala naše terete, naša najintimnija osećanja i pretvarala ih u reči koje smo mi jako dobro znali, ali ih bez nje nikada ne bismo napisali i izgovorili – govorila je Bekuta.

Nakon što je komemoracija završena, Laća je otkrio da mu je veoma teško bez majke.

– To je realnost, mogu da shvatim da je nema. Oseća se odsustvo, da više nije prisutna, ali čovek tera dalje, ko te pita. Najviše mi fali da skuva ručak i da me pozove – rekao je on za Kurir

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR