Čeda je ponovo, nakon 17 godina, posetio krčmu na magistrali i u društvu prijatelja Aleksandra Kosa, koji se nalazio iza kamere, evocirao uspomene.
-Ovde je deo mog srca. Početkom novembra 2008. godine vraćao sam se iz Priboja, onako kao čerger. I nešto posle ponoći nas je uhvatila takva magla, da smo praktično mileli… stajali u mestu. Ugledao sam neki žuti fenjer u mraku i rekao vozaču: „Ući ćemo u kuću i zamoliti da nam skuvaju kafu, dok sačekamo jutro.“ Ispostavilo se da je to svetlo Zorine krčme, prve kafane na Ibarskoj magistrali, otvorene još ’45. godine. Utočište svakog kamiondžije decenijama – rekao je Čeda i nastavio:
-Ušli smo, a unutra je sedela stara Zora, koja je, umesto „dobro veče“, rekla „Ti li si?“ Ostali smo sa njom do jutra i pojeli najlepšu pretopljenu lepinju. Ispratila nas je uz jutarnje sunce, a ja sam pomislio da, ako se dete koje smo čekali rodi kao devojčica, zvaćemo je Zora.
3 sata