Glas Javnosti

Bioklimatska arhitektura: Šta je ona i Šta nam donosi?

Društvo
Autor: Glas javnosti

Mada se kao pojedinci razlikujemo po mnogo čemu, naše svakodnevice su umnogome slične, posebno ako živimo u sličnom širem okruženju, na primer u velikom gradu.

Idemo na posao, u prodavnicu, do parka ili kafića, pošte ili banke, posećujemo porodicu ili prijatelje, vodimo decu u školu… ali tu se javlja jedna velika razlika među nama, za koju ustvari dobrim delom i nismo odgovorni.

Ali ovo zapravo nije priča o kretanju i saobraćaju, jer ovo nije samo saobraćajna tema, već je priča malo šira od toga, a nju objašnjava doktorka Bojana Zečević docentkinja sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, čija je oblast istraživanja održiva i tzv. bioklimatska arhitektura.


Ona kaže da kada su građeni blokovi u Novom Beogradu tokom šezdesetih I sedamdesetih godina prošlog veka, oni su bili koncipirani da tu postoje neke osnovne funkcije.

„Ako vi imate dečje vrtiće ili škole u svom bloku, vi samim tim danas kada živite u tim blokovima, decenijama kasnije, ne morate da sedate u kola da vozite dete u školu, i samim tim ste smanjili svoje emisije štetnih gasova“, kaže Bojana Zeković, koja koristi ovaj primer da ilustruje ključnu lekciju kada se govori o uticaju urbanizma i arhitekture na naše živote.

„Naša svakodnevica je proizvod nekih planskih odluka. Nije čovek kriv što mora da sedne u kola samo da bi otišao da nešto kupi, već to mogu biti loše planske odluke, davno donesene“.

Lekcije iz prošlosti

Bioklimatska arhitektura se okreće lekcijama iz prošlosti, i rešenjima prilagođenim lokalnim uslovima. Ona kaže da je da bioklimatska arhitektura ona koja je dobro uklopljena u podneblje u kojem se gradi.

„To je vrlo kontekstualna arhitektura, nasuprot trendovima globalizacije koji u proteklih recimo 50 godina vladaju u svim sferama, pa i arhitekturi“.

Jedan važan aspekt ovakve arhitekture je i ponovno promišljanje o nekim tradicijama, odnosno onoga što se zove vernakularna ili narodna arhitektura, kao praksa koja je postojala stotinama godina pre arhitekture kao definisane discipline. Ona je oduvek bila određena lokalnom kulturom, ali i lokalnim uslovima, uključujući i onim klimatskim.


„Masivna gradnja i debeli zidovi nam, primera radi, mogu praviti samo probleme u tropskim krajevima, gde je vlaga važan element svakodnevice, i gde moramo radi komfora imati stalno provetravanje. Ali u pustinji je sasvim drugačija priča. Istorijski, pokazalo se da ta rešenja koja imaju neki recept iza sebe: ispuni to, to i to, i onda je super, ne funkcionišu dobro. Arhitektura je jedna složena disciplina koja je uklopljena u lokalni kontekst, i opšti recepti tu ne prolaze. Isto važi i za ekološke i održive pristupe“.

Kako kaže, primeri savremene bioklimatske arhitekture često umeju da deluju vrlo svedeni. Ona navodi jedan skoriji nagrađeni projekat sproveo je francuski biro Lacaton & Vassal koji se bavi obnovom i revitalizacijom postojećih zgrada iz bioklimatske perspektive. U pitanju su rešenja kao što su pasivni solarni sistemi, duple fasade…

„To nije neka haj tek (high tech) arhitektura, i to nije nešto što bi nama zapalo za oko kao laicima, ali je način promišljanja takvih projekata vrlo savremen i inteligentan“.

Dobrim planiranjem do „zelene zgrade“

Cij zelene arhitekture je da ekološki otisak zgrade bude manji. Ekološki otisak podrazumeva čitav životni vek jedne zgrade: od ekstrahovanja resursa i obrade građevinskih materijala, do celokupnog trajanja korišćenja zgrade, pa i njenog rušenja.

Kako objašnjava Bojana, ideja bioklimatske arhitekture počela je da se razvija sa energetskom krizom sedamdesetih godina prošlog veka. U decenijama koje su sledile arhitektura je prolazila kroz velike promene, uključujući tu i u svom rečniku.

„Vremenom se sa pojedinačnih zgrada prešlo na posmatranje celog ‘ekosistema’ i okruženja u kojima se gradnja nalazi“, kaže docentkinja sa Arhitektonskog fakulteta.

Kao ističe, nije uvek moguće napraviti zaista zelenu zgradu, jer je to ponekad i tehnički nemoguće.


„Planirali ste neke solarne dobitke, pasivno zagrevanje zimi, ali onda vam je neko pored napravio zgradu koja vam je zablokirala Sunce. Tu onda spasa nema. To se rešava na početku“.

Odnos zgrade i njenog okruženja je vrlo kompleksan, i u izgradnji bi trebalo da se odgovori na ogroman broj realnih pitanja – koja će u godinama njene upotrebe postati neraskidivi deo svakodnevice stanara.

„Da li je blok ozelenjen, da li je okolo sve već izgrađeno, kakva je orijentacija stana, kakva je prirodna ventilacija? Ako je to loše postavljeno, ta zgrada može imati ne znam kakve sve tehnologije, to svejedno nije održivo rešenje“.

Srbija: Kao sačuvati stare zgrade od propadanja

Tokom najveće gradnje u Srbiji tokom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, najviše se zidalo tradicionalnim načinima: zidani zidovi, masivni sklop.

„Klima je takva da nam je oduvek bilo najvažnije grejanje. Zato naši gradovi imaju stambene blokove sa centralizovanim sistemima grejanja. Mi o hlađenju nismo previše razmišljali do pre nekih dvadesetak godina, i to jeste posledica klimatskih promena. Danas nam je možda potreban centralizovan sistem hlađenja zgrada, kao što imamo centralizovane sisteme grejanja“.

Bojana kaže da je većina građevinskog fonda je istrošilo svoj životni vek, pošto sve što je projektovano 60-tih, 70-tih godina imalo je projektovani životni vek 50 godina, od komponenti do instalacije.

„Mi ne možemo da krivimo zgrade, one još uvek stoje, struktura je još uvek dobra, ali one jesu spremne za jednu temeljnu rekonstrukciju, i ja mislim da je to jedina velika prilika za našu građevinsku industriju i stručnjake. Primera radi, centralna zona Novog Beograda je zaštićena. Kako ćemo to da obnovimo, a da ta obnova ne naruši te ambijentalne i arhitektonske vrednosti koje smo zaštitili?“

Prvi koraci u planiranju ove velike obnove zapravo su uveliko napravljeni.

„Urađen je jedan veliki projekat tipologije prvo stambenih, a zatim i javnih zgrada, gde smo razmatrali šta sve imamo, čime baratamo, kakav je taj fond, koliko je star… Uradili smo niz publikacija, od stambenih zgrada do vrtića i fiskulturnih sala“.


Napravljena je i baza tipologije objekata u Srbiji. Kako objašnjava Bojana, ključno je bilo ispitati šta je nekoj konkretnoj zgradi neophodno.

„Zakon kaže da sanacija mora da podigne energetski razred zgrade za makar jedan nivo. Da li je jednom stambenom objektu ili naselju dovoljno samo da se zamene prozori? Da li treba da se rekonstruiše fasada, i na koji način? Zgrade ovde nemanju centralizovane sisteme hlađenja, ali primera radi, sve te individualne klime – da li može da se napravi centralizovan sistem odvoda vode?“

Mada su nam klimatske promene poslednjih godina već promenile sezonske uslove, Srbija se i dalje nalazi u umerenom pojasu: imamo sva četiri godišnja doba, postepene promene vremena u toku godine, letnje vrućine i zimski sneg, padavine od januara do decembra. Međutim, ono što je naša načelna prednost u smislu geografske pozicije može nam i zakomplikovati stvari kada je u pitanju arhitektura.

Umerena klima je dobra za život, ali i pomalo komplikovana kad pričamo o prilagođavanju na klimatske promene

„Primera radi, jedna Australija ima isključivo problem pregrevanja. Možete videti bioklimatske principe jednim pogledom na tamošnju arhitekturu: kuće od masivnih materijala kako bi se odbranili od vrućina tokom dana, sa izrazitim nadstrešnicama, okrenute od, a ne ka Suncu“.

Međutim, ako planiramo da naše zgrade prilagodimo novim klimatskim uslovima, priča je sasvim drugačija.

„Kada je klima jednoobrazna onda je mnogo lakše, jer u umerenoj klimi ono što vam pomaže da ‘sačuvate’ toplotu zimi onda uzrokuje dodatno zagrevanje tokom leta, uključujući tu i najjednostavnije stvari kao što je orijentacija zgrade“.

„Naša klima je vrlo pogodna, samo što u smislu odgovora na klimatske uslove mi moramo da balansiramo kada se bavimo planiranjem i izgradnjom, što može da bude komplikovano“.

Ali nisu sve lekcije zapravo teške.

„U klimama poput naše, umerene, za zaštitu od Sunca i pregrevanja u letnjem periodu, a što omogućava pasivno grejanje tokom prelaznih i zimskih meseci, ništa pametnije čovek nikada nije smislio od – listopadnog drveta“.


Glas javnosti/N01S

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR