Glas Javnosti

JEVREJSKI NOVAC ZA POČETNIKE (1) Tihi prevarant Karl Marks zaglupeo, pa opljačkao radničku klasu

Svet
Autor: Glas javnosti

Papirni novac se uvek vraća na svoju suštinsku vrednost - nulu, napisao je davnih dana Volter.   

Povod za ovaj obimni tekst je odluka Vladimira Putina da se ruske sirovine prodaju isključivo za domaću valutu - rublju. Nema više trange-frange za dolare ili druge belosvetske valute. Amerika i Engleska su glavni špekulanti sveta i tata-mate za prevare i otimačinu. Zbog toga je Putin "najružniji i najnečovek na svet". Evropska unija se tek uči od njih.

Ko su glavni svetski igrači, ko sastavlja tim koji pobeđuje već 200 godina?

Ko su  igrači i ko šta igra u timu a teren  je ceo svet? Ko danas nosi kapitensku traku i kakav je trenutno rezultat?


Počinje drugo poluvreme!

1 . Vodeći igrači su lokalni finansisti koji vredno treniraju po komandi svojih instruktora.
2. Timove vode, naravno, pametni ljudi, istorijom nametnuti ljudi jevrejske nacionalnost. 
3. Vlasnici timova su svetske zvezde finansijskog biznisa, a to su uglavnom lica jevrejske nacionalnosti.
4. Zašto baš Jevreji da budu šampioni a ne neke druge nacije koje su mnogo brojnije i po logici bi trebalo oni da budu kolovođe?

Cilj pisanja ovog teksta nije da olajavamo decu Davidovu već naučimo i srpsku naciju kako da postanu "Jevreji početnici" pa da se i naša buduća pokoljenja malo ogreju uz tihu vatru na ruski gas. Čitajte Srbi i nesrbi, čitajte i nešto zapamtite ako vas "kilo i kilo" nije uzelo pod svoje. 


Pseudo nauka političke ekonomije se večno zabavlja pitanjem a potom i odgovorom: kako se umnožava bogatstvo. Naravno, ne narodno, već njihovo bogatstvo, to jest onih koje profesori političke ekonomije pokrivaju večnim tumačenjem "toga i toga". Ovo je priča o "tome i tome". Budite strpljivi i pažljivo čitajte.

Tri najpoznatije knjige u istoriji političke ekonomije bave se ovim pitanjem.

To je "Bogatstvo nacija" Adama Smita. Pitanje: Koje nacije?  

Druga "Kapital" Karla Marksa. Pitanje: Čiji kapital?

Treća knjiga je "Principi političke ekonomije i oporezivanja" Dejvida Rikarda. Čija politička ekonomija i čije oporezivanje?

Glavni doprinos najviše reklamiranom delu pod nazivom "Kapital", dao je  Karl Marks, ali je prećutao dve glavne stvari. Prvo, nije rekao da pored proizvodnje stvari i dobara, o kojoj najviše govori, postoji posebna proizvodnja - proizvodnja novca i surogata novca tzv. "papiri od vrednosti".  Dakle, pored proizvodnog kapitala dobijenog radom radnika, postoji i efikasniji kapital - finansijski, špekulativni, dobijen iz vazduha, prostim štampanjem papira, proizvodnjom papirnih novčanica, i izdavanjem tzv. "vrednostnim papirima", u suštini ista stvar.

Postoje finansijski kapitalisti i primarni kapitalisti, da tako kažemo glavni kapitalisti. Postoje kapitalisti koji kao da nisu kapitalisti, pošto "ti kapitalisti" uvek pozajmljuju od finansijskih kapitalista - bankara koji se bave - proizvodnjom  novca.

Da, Karl  Marks je prikrio da je najvažnija proizvodnja u svakoj zemlji proizvodnja novca i hartija od vrednosti.
Marks je to sa razlogom prećutao i tako prikrio i drugo, da proizvodnju novca kontrolišu Jevreji, pa je stoga sav kapital, u stvari, jevrejski. Drugi Jevrejin, Adam Smit, u "Bogatstvu  nacija" je proklamovao osnovnu ideju da sloboda trgovine, odnosno kretanja kapitala koristi svima, a ne prvenstveno trgovcima i bankarima, odnosno Jevrejima.

Kamata kao krivično delo

A treći jevrejski klasik političke ekonomije David Rikardo, u svojoj knjizi "Principi političke ekonomije i oporezivanja" rehabilituje kamatu, nazvavši je rentom. Štaviše, on je opravdao rentu, nazvao je "naučnom", a samim tim i legalnom. Ne zaboravite da je u starim vremenima u eri dominacije hrišćanstva, pre "naučne rehabilitacije"  kamata bila krivično delo.

To je poenta jevrejske političke ekonomije, da se kapital dobija jednostavnim štampanjem inflatornog  novca i drugih pseudo vrednosti, naplaćivanjem kamata na sve, da jevrejski kapital slobodno prelazi sve granice i da je istovremeno nevidljiv, kao da ne postoji. To je kao u parnoj mašini: vidimo da lokomotiva radi, ali ne vidimo kako to funkcioniše iznutra, vidimo samo izduvnu paru.



U kapitalističkim, a sada, i nekapitalističkim zemljama sveta, promet novca se zasniva na dugu i fiktivnom, da ne kažemo i falsifikovanom novcu. Kako se pravi ovaj promet? Ko proizvodi taj novac?

Novac proizvode banke. Većina tzv. državnih banka ima dozvolu za samostalno izdavanje novčanica. Kako to, pitate se. Dakle, ovo je lažna štampa, ali potpuno legalna i puštena u promet. Banka proizvodi novac vrlo jednostavno. Ljudi dolaze u banku i pozajmljuju novac. Ovaj novac čini kapital banke. Za novac koji su dali kao kredit banka može da štampa isto toliko novca. Bilo bi to dobro da je to samo za taj  iznos. Ali, banke za to nisu mnogo zainteresovane. Trik je u tome što po sopstvenim bankarskim pravilima, oni  štampaju deset puta više od svojih novčanica koje potražuju.

To su u suštini, nepostojeće novčanice na koje se nadovezuju kamate koje deru radnu snagu za novac koji nije zarađen!


Mnogi naučnici su pokušali da objasne uspon kapitalizma. Revoluciju u ekonomskim odnosima je napravila  parna mašina, rekli su neki. Ne, struja, rekli su drugi; pojava radničke klase, rekli su treći. Protestantski duh je bio taj koji je napravio revoluciju, rekli su ljudi poput Maksa Vebera. Ovo je već bilo bliže stvarnosti, pošto je pravi razlog za pojavu kapitala (čitaj ilegalnog) bilo ukidanje zabrane kamata, koju je proizvela protestantska revolucija. Do tog vremena, hrišćanska crkva je još uvek bila dovoljno jaka da zabranjuje kamatu.

Razlog zašto se kapitalizam pojavio tako destruktivan po svojim posledicama je pronalazak štamparske mašine i mogućnost proizvodnje novca u neograničenim količinama. Do tog trenutka, pre pojave papirnog novca, lihvarstvo među ljudima bilo je ograničeno oskudnim resursima. Šta je bio novac, a samim tim i krvotok  industrije i trgovine? Zemlja, robovi, zlato, nakit, srebro... Ograničena dostupnost novca značila je ograničenu mogućnost dugova! Ograničena mogućnost dugova odredila je i ograničenu mogućnost porobljavanja ljudi, odnosno ograničenu vlast nad ljudima! Pre kapitalističko-protestantske-jevrejske-papirne revolucije, ljudi nisu bili takvi robovi kao što su postali nakon početka talasanja.

Pre toga niko nije mogao da tek tako postane vlasnik beskonačnog bogatstva. Mogli biste pronaći blago, dobiti nasledstvo, profitabilno se venčati ili osvojiti neku drugu zemlju. Nije bilo drugih načina da se dođe do ogromnog bogatstva na račun drugih ljudi, osim otvorene pljačke. Pre pronalaska papirnog novca bilo je nemoguće beskonačno uvećavati ljudske dugove i beskonačno porobljavati ljude.

Šta je doneo pronalazak štamparske mašine? Doneo je to da neograničeno štampani novac dok pijete kafu u drugoj prostoriji ili se odmarate na Balearskim ostrvima. Da li možete da pozajmite milion? Ma može i milion miliona? Molimo vas. Samo platite kamatu. Trilion triliona? Možemo da štampamo trilion čak i u jednoj novčanici.

- Nama je  to isto  kao da štampamo jedan dolar. Ali da znate mi pozajmljujemo novac samo na kredit, uz kamatu, imamo monopol na štampanje papirnog novca i hartija od vrednosti. Ko ga poseduje taj je vladar sveta.
To je bio izum! - rekli bi.

Novčanice! To  je trebalo prećutati. Ćutali su. Vladar je platio mnogo novca da se naučnici i ekonomisti ne udube u sferu proizvodnje i distribucije novca i nikako se nisu približili monetarnoj sferi, da se ne bi postavilo pitanje: šta je novac, odakle dolazi, ko ga štampa i na kojoj osnovi? Čini se kao da pare svi zarađuju.  

Radnici dobijaju i dele "višak vrednosti" na čemu je insistirao Karl Marks i predlaže radnicima u proizvodnji da uzimaju novac iz banke. Odakle bankarima novac? Ovo je, u stvari, najzanimljivije pitanje! Ranije, dok je novac bio stvarna vrednost, svaka budala je mogla da posumnja u "čista posla" čim bi vlast počela da vara monetama.

"Hartije od vrednosti"

Ali sada, kada je  parče papira sa nekim znakom postao novac, bilo je moguće poturiti te "sličice" u bilo šta što vam se svidi i raditi šta vam se svidi, pa i da štampate beskonačan broj! Novi prevaranti su uveli koncept "hartija od vrednosti", a voleli su mnogo da umnožavaju papirne pseudo vrednosti. Time je ovo pitanje, monetarno, dobilo primarni značaj.

Ovo je bradati Karl morao hitno da zamaskira. Kako se to može sakriti? Pa, `ajde da pričamo o drugim temama.

Na primer, da prebacimo fokus na proizvodni sektor, što se dopada Karlu Marksu, a potrebnu reklamu za radničku klasu mu je obezbedio novac njegovih šefova, dinastije Rotšild. Nije ni čudo što su glava kuće Rotšild i Karl Marks živeli u istom gradu - Londonu. A to što je Karl Marks, imajući tri ćerke i ceo život, proveo u skupom Londonu, a nikad i nigde nije radio i bio siromašan naučnik asketa - to je bila samo  lepa legenda.


Uverite se sami kako se formiraju cene robe prema Karlu Marksu. On tvrdi da je cena robe određuje potrebnim radnim vremenom za njenu proizvodnju, plus višak vrednosti koji preduzetnik stavlja u džep a to nije tačno.  

Primer: jeftinije je doći iz Njujorka u Moskvu i kupiti turističku kartu za Italiju, zatim se vratiti u Moskvu i vratiti se u Njujork nego leteti za Italiju direktno iz Njujorka. Čemu takve gluposti, gospodine Markse? Svima je odavno poznato da se cena robe određuje kupovnom moći mase, a ne društvenokorisnim radom, kako ste to izmislili Vi, mister Marks.    

Njegovo mišljenje je iz nekog razloga odjednom izreklamirano, uprkos tome što to očigledno nije tačno.

Vlastimir Ninin

Nastavlja se...

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR