Ali, Vlada Srbije, BIA, VBA i ostale bezbednosti u Srbije koje, ili koje bi trebalo, to sve da urade imaju nažalost i nasleđene hipoteke?!
I danas je u Srbiji mnogo ljudi koji smatraju da TRI istražno - sudska procesa, koja su već više puta presuđena: Ubistvo predsednika Vlade Srbije Zorana Đinđića, ubistvo političara Ivana Stambolića i ubistvo, na Uskrs, novinara - Slavka Ćuruvije, moraju na - reviziju?! Jer, tokom tih istraga toliko je toga traljavo urađeno da izaziva opravdanu sumnju da je "nekome" zapravo odgovaralo da istraga bude puna "fleka" i da se na osnovu takve istrage krivci (ako ovi ljudi koji su sad po zatvorima, ili nisu živi zaista pravi) budu osuđeni?!
U ovom nastavku feljtona Glasa Javnosti prenećemo samo deo onoga što se tada, ili nekada pisalo, o ubistvu predsednika Vlade Srbije Zorana Đinđića, još 2003., prvo u časopisu "Ćirilica" (22. septembra 2003. iz pera Milorada Tomića) a opširnije u knjizi "Kako su ubijani srpski vladari", publiciste Vladana Dinića)...Postavljana su tada mnoga pitanja, traženi odgovori na brojne nelogičnosti iz istrage i sa suđenja, ali pošto mrtvi ne mogu, u principu, da progovore, očekuje se da - živi objasne javnosti: KO JE I ZAŠTO UBIO ZORANA ĐINĐIĆA?!
Ekspertiza je rađena na osnovu aero-foto snimka sa zgradom Vlade i okolnim objektima. To je pokušaj da se baci novo svetlo i uzmu sve relevantne činjenica. Iz izjava onih koji su bili na licu mesta, i koji su opisali položaj tela premijera u trenutku hica, on je bio udaljen metar od ulaznih vrata i metar od ugla zgrade sa položajem tela desno, prema Nemanjinoj ulici i pravcem kretanja ka ulaznim vratima zgrade Vlade.
Sugerišemo i samoj istrazi da se izvrši rekonstrukcija (koja NIKADA, koliko se zna NIJE urađena, primedba, V.Dinića) celog događaja uz pomoć lutke premijera, sa stvarnom visinom ulazne i izlazne rane koje su ključ za dobijanje prave pozicije strelca.
Rotacijom lutke i usmeravanjem lasera kroz ulaz i izlaz rane dobija se pozicija strelca. To je nešto što je (već, primedba autora) neko morao da odradi da bi došao do istine. Ne možemo nagađati da li je pucao Zvezdan, ili neko drugi?
Idemo na dokazivanje odakle je došao hitac, pa ćemo onda utvrđivati ko je pucao!?
Šta ako se ustanovi da je hitac došao sa te strane sa koje mi tvrdimo da je došao?!
Izjave tih momaka koji su bili u neposrednom obezbe|enju su, po meni, ključne!
Nemoguće je da nije toliko bitan iskaz Milana Veruovića, a ubijen je predsednik Vlade?!
Ako pođemo od pretpostavke da je neko znao sve šta će biti i kako će se raditi i da samo usmeri istragu u drugom toku, dolazimo do toga da možemo sumnjati, ili imati osnove sumnje, da su pojedinci debelo uključeni u sve to.
Razgovarao sam sa Veruovićem 15-20 dana posle atentata i saznao da se njegov iskaz smatra nebitnim i nije odmah uzet!!
Đinđićevi pokreti su usporeni pa nema logike da povređeni pravi dodatni pokret.
Drugo zapažanje je što se okreće za više od 180 stepeni, ka Zvekiju, da bi dobio metak sa desne strane tela?! To ostavlja osnove sumnje da je, po izlasku iz kola, premijer krenuo pravo ka ulasku u zgradu Vlade i desna strana njegovog tela bila je izložena vatri iz pravca Birčaninove 6, ili Nemanjine 6, što su dva mesta na kojima su mogli da budu postavljeni snajperisti. Milan (Verlović) je u vozilu nosio štake pored sebe i dodavao je štake u trenutku kada je otvarao vrata premijeru.
AKO imamo činjenicu da je puška veoma brzo nađena, zatrpana sa nekoliko kamena, mogu da tvrdim da je „prodat“ Zvezdan Jovanović i svi oni oko njega, da je neko kazao: "taj je uradio, evo vam puška", pa sad načelnik RJB pozove Zvezdana da razgovara sa njim i pita: "jesi li ti pucao i on mu odgovori jesam!". Pitam, na osnovu čega je gospodin imao saznanje i kako je došao do toga da je Zvezdan to uradio?
Zvezdan Jovanović treba da odgovara, to je neminovno, ali da odgovara za ono što je uradio. Ako nije uputio smrtonosni hitac u premijera, odgovaraće za ranjavanje Veruovića.
Saznaće se ko je i zašto i kako učestvovao u tome samo ako neko u samom vrhu DS, bude hteo to da otkrije i bude naterao pojedince u MUP-u da stvarno odrade svoj posao bez obzira na to ko je kriv. Čak i oni iz same stranke koji su krivi, da i oni odgovaraju za to.
Mora da postoji politička volja, jer se sve sutra može ponoviti i desiti nekom budućem premijeru, da i on zasmeta nekim strukturama da kažu „on je počeo da talasa i treba da ga skratimo za glavu“.
Kada imate državu u kojoj ne funkcioniše sistem bezbednosti imate svaku vašku obaška. Jedina strana sa koje sam očekivao opasnost za lice koje sam obezbeđivao je MUP i vojska. Imao sam osnove sumnje i u nekoliko situacija debelo sam sumnjao da pripremaju, da mogu da nameste. Nisam se toliko plašio Šiptara, koliko sam se plašio od te „prijateljske vatre“.
Problem je u tome što većina pokušava svoj posao da uzdigne kao veoma bitan i značajniji od ostalih poslova. Sa ljudima iz unutrašnjeg obezbeđenja Vlade moj sukob datira još iz vremena prelazne Vlade, kada još nisam bio u MUP-u, jer sam dobio prekid radnog odnosa u julu 2000. godine, zbog odbijanja ordena. Vraćen sam u službu u februaru 2001. godine. Četiri meseca sam radio sa potpredsednikom i ulazio na ulaz gde je ubijen premijer. Problemi su nastali što u početku nisu dozvoljavali da ulazim na taj ulaz 5, već sam morao da dopratim potpredsednika do tog ulaza, pa sam morao da se vratim na ulaz za stranke, i da idem u kabinet.
Bio sam protiv toga kada je u tri tačke sekretar Vlade Maja Vasić, posle ubistva premijera, dostavila potpredsedniku akt, u kome traži da se njegovo obezbeđenje kreće najkraćim putem od ulaza do kabineta, da ne može da se kreće na drugom spratu gde je kabinet premijera i da ne mogu nositi oružje na drugi sprat kada ih premijer pozove. Nelogično je da meni sekretar Vlade određuje šta ću da radim u svojim poslovima, a da to ne uradi šef obezbeđenja. Nikada me niko nije pozvao, niti bilo koga iz obezbeđenja Zorana Đinđića da kaže u slučaju vanredne situacije, požara, imate taj i taj ulaz, najkraći put evakuacije, u slučaju terorističkog ili bilo kog napada na zgradu, izvlačenje ide tim putem, lice se spušta u te prostorije pa se obezbe|uje na taj i taj način. Nismo uopšte znali da taj auto - ulaz može da se koristi, kuda ide taj put od tunela do kabineta. Kada je ubijen premijer, naterali su nas da idemo na taj ulaz, počeli smo da lutamo po zgradi, jer nismo znali kako da stignemo do kabineta, ministre nije imao ko da vodi.
Prikazana skica rađena je u određenoj razmeri koja odgovara stvarnom stanju na terenu i na istoj su prikazani objekti zgrade Vlade sa dužinom u razmeri, zgrada u Birčaninovoj br.6 sa pozicijom u razmeri, zgrada u Ul. Admirala Geprata br.14 sa pozicijom u razmeri.
Pored objekta prikazana je i silueta čoveka visine 183 cm u razmeri, širine 50 cm u razmeri, na poziciji 150 cm od ugla zgrade što odgovara ulaznim vratima u zgradu Vlade. Na silueti je na odstojanju od levog i desnog kraja tela na 10 cm i visina - na levoj strani od 125 do 130 cm locirana približna pozicija izlazne rane, a na desnoj strani od 130 do 135 UM locirana pribli`na pozicija ulazne rane.
Na osnovu raspona pozicija ulazne i izlazne rane projektovani su mogući pravci putanje zrna i približno određena visinska pozicija strelca, koja sa mogućim pozicijama po pravcu može dati stvarnu približnu poziciju strelca.
Ma osnovu napred iznetog i poznatog da je premijer pogođen sa desne strane u predelu gornjeg dela grudnog koša, a da se izlazna rana nalazi u predelu srca, kao i činjenice da se premijer po izlasku iz vozila na desnu stranu, nalazio okrenut licem prema ulazu u zgradu i istovremeno okrenut desnom stranom tela prema Ul. Birčaninovoj i mogućoj poziciji strelca, jasno i nedvosmisleno se dolazi do pretpostavke da je premijer ubijen iz druge puške, i da je to učinio strelac koji se nalazio na nekoj od navedenih pozicija po visini u jednom od dva moguća objekta u Ul. Birčaninova br.6, ili u zgradi CIP-a u Ul.Nemanjina br.6.
Veoma lako se može ustanoviti skoro stvarna pozicija strelca ukoliko se napravi lutka sa stvarnim dimenzijama poginulog premijera, sa tačno lociranim pozicijama ulazne i izlazne rane, kroz koje se, uz usmeravanje lasera, dobija skoro tačna pozicija ili moguće približne pozicije strelca, a istovremeno se uz rotaciju lutke može elimisati, ili u krajnjem slučaju potvrditi navedena pozicija Zvezdana Jovanovića, kao moguća pozicija strelca koji je uputio smrtonosni hitac.
Na osnovu svega iznetog postoje osnovi sumnje da Jovanović nije izvršio ubistvo premijera Zorana Đinđića, već ranjavanje Milana Veruovića, a da je to učinilo NN lice.
Zbog veoma brzog imenovanja osumnjičenog, pronađenog oružja iz kog je pucano i postojanja žrtve, postoje osnovi sumnje da se radi o većoj zaveri u koju je uključeno više lica iz MUP-a Srbije, Vlade Srbije i određenih struktura finansijskog lobija. Osnovi sumnje zasnovani su na činjenicama koje se odnose na stvarnu poziciju i položaj tela premijera, da sa jednim od ključnih svedoka, Milanom Veruovićem, nije obavljan detaljan razgovor na okolnosti i pojedine detalje koji se odnose na položaj premijera, njegov položaj, broj pucnjeva koji su se čuli, jačinu pucnjeva, iako isti (Veruović, primedba autora feljtona) tvrdi da su se ČULA TRI PUCNJA, od kojih je prvi, koji je pogodio premijera, bio prigušeniji od drugog i trećeg od kojih je jedan pogodio njega i koji su bili znatno jačeg zvuka, što ukazuje na bližu poziciju strelca, kao i tvrdnja da se premijer nalazio na samom pragu zgrade Vlade, okrenut licem prema istoj i svojom desnom stranom tela prema Ul. Birčaninova.
Pored navedenog, osnove sumnje ostavlja i činjenica da se nastoji zaokružiti slučaj kao rešen, da se ne pojavljuju odgovorna lica u strukturama funkcionisanja obezbeđenja, već se ona imenuju samo za javnost, dok se u stvarnosti isti unapređuju, ili pomeraju na slična ili odgovornija radna mesta.
Pozicija tela sa pretpostavkom ulazne rane u rasponu visina i visinom izlazne rane na pravcu dejstva sa visinskim rasponom pozicije strelca.
Ulazna rana na visini 130- 135 cm sa izlaznom ranom na visini 125 cm i strelcem na visini od 20.49 m do 36.46 m.
Ulazna rana na visini 130 - 135 cm sa izlaznom ranom na visini 130 cm i strelcem na visini od 4.31 m do 20.69 m.
Ulazna rana na visini 132,5 -135 cm sa izlaznom ranom na visini 127,5 UM i strelcem na visini od 20.59 m do 28,71 m.
Prikazana skica rađena je u razmeri i odgovara stvarnom stanju na terenu, a na njoj se nalazi prikazana zgrada Vlade u razmeri, zgrada u Ul. Admirala Geprata br.14 i silueta koja predstavlja istu metu kao i u situaciji gde je pozicija strelca na desnoj strani.
Na prikazanoj skici udaljenost od strelca do mete je oko 70 m. Ulazna rana na visini 130 - 135 cm sa izlaznom ranom na visini 125 cm i strelcem na visini od 10.27 m do 18.67 m. Ulazna rana na visini 130-135 cm sa izlaznom ranom na visini 130 cm i strelcem na visini od 1,83 m do 10,39 m.
Ulazna rana na visini 132,5 -135 cm sa izlaznom ranom na visini 127,5 cm i strelcem na visini od 10.33 m do 14,73 m.
Projektovani položaji tela premijera Đinđića i Veruovića, kao položaj u kojem zrno pogađa premijera u desnu stranu tela i Veruovića u zadnji deo tela.
Na osnovu projektovanog položaja tela premijera, uočljivo je da je morao biti okrenut prema ulaznim vratima zgrade Vlade, u toj poziciji prihvatiti štake i nastaviti kretanje prema ulazu.
Prema izjavi Veruovića i na osnovu više ličnih zapažanja pre atentata, premijer je izlazio licem okrenut prema ulazu u zgradu pri čemu je štake prihvatio, kao i kobnog dana, pored vozila u pravcu kretanja i nije imao potrebe da se okreće za više od 180 stepeni prema vozilu u odnosu na pravac kojim je trebao da se kreće i kojim se kretao.
Milan 60 cm h 25 cm, nalazi se na 1,5 m od vrata i 1 m od ugla zgrade
Zoran 50 cm h 20 cm, nalazi se na 1 m od vrata i 1,5 m od ugla zgrade
Vrata se nalaze na 60 cm od ugla zgrade, {iroka su 1,2 m
Auto je dimenzija 4 m h 2 m
Pretpostavka su pet mogućih pozicija za strelca.
1. Prva pozicija desni ugao zgrade br.6 u Ul. Birčaninova, na udaljenosti oko 127 m
2. Druga pozicija središnji deo zgrade br.6 u Ul. Birčaninova, na udaljenosti od oko 127,5 m
3. Treća pozicija levi ugao zgrade u Ul. Nemanjina br.6, na udaljenosti od oko 54 m
4. Četvrta pozicija desna strana leve polovine zgrade u Ul. Nemanjina br.6, na udaljenosti oko 56m i visini od oko 20 m
5. Peta pozicija desna strana zgrade br.14 u Ul. Admirala Geprata, na udaljenosti od oko 70 m
Na osnovu prve četiri pozicije osnovano se polazi od pretpostavke da je pogodak došao sa desne strane tela, sa malom razlikom u uglu ulaska u telo, što nesumljivo ukazuje da se strelac nalazio na jednoj od moguće dve zgrade i da je sa te strane pogođen premijer.
Na osnovu pete pozicije jasno se vidi da je sa te strane mogao doći hitac koji je ranio Milana, a nikako hitac koji je pogodio premijera, jer bi u tom slučaju telo premijera moralo biti neprirodno okrenuto desnom stranom tela prema poziciji strelca, što se i na osnovu izjave Milana nije moglo desiti, niti se desilo.
(Glas javnosti)